Danas je vrlo hip vikati kako nismo praznovjerni nego smo svi jako racionalni, ali uz to sve nismo baš svjesni kako po mračnim ulicama interneta, ne samo da smo praznovjerni, već smo i sve manje svjesni što je praznovjerje, a što istina.

Jednom prilikom je Dr. Irving Finkel u nekom videu (ne ovom u linku, taj još nisam gledao) pričao kako je u Mezopotamiji bilo najnormalnije imati istjerivače duhova ko kak mi danas imamo deratizaciju. Nikakvi čudaci u oglasniku od Arene, nikakva iscjeljenja po svetom brdu u Bosni uz milozvuke Kelly Family i Zdravka Mamića, najnormalnija usluga koju naručite kad imate sranja jer vam duh nekog pretka ometa život.

Stručnjak bi došao, uzeo standardnu bajalicu koja duhovima ide na kurac i odrecitirao ju. Bajalica bi išla nešto tipa “Duše ti ovdje ne spadaš, nemaš više razloga biti tu, aj ti deder odi negdje drugdje”, a taj vrlo opušteni ritual bi naplatio neku siću i otišao do druge kuće s istim problemom. To bi uglavnom pomoglo. Ako nebi, stručnjak bi se morao vratiti s nekom skupljom bajalicom uvezenom iz Babilona. Ako imate čestih problema s raznim duhovima svojih predaka (možda loše kuhate?), po vašarima bi se prodavao Pazuzu, kipić koji tjera demone, danas uglavnom poznat po tome što je u knjigama i filmovima Egzorcist lažno optužen da je i on sam demon opsjedatelj.

“Ma to je samo praznovjerje”

Na ovu priču gore ljudi imaju dvije reakcije. Prvu, naravno, “Isusati koji seronja ovo piše?”, ali bitnije “Kaj su ti ljudi bili malo glupi?”. Nisu bili glupi, nisu bili ludi. Nisu bili lakovjerni. Nisu bili u vječnom vrtlogu međusobnog laganja i varanja. Oni samo nisu imali kvalitetno izmjerene i praćene podatke. Ako se dvoglava krava rodi dan prije nego umre jedno od kraljeve djece, to je čudna slučajnost. Ako se to isto desi dvaput, tko će točno dokazati da ti događaji nisu povezani? Iduća dvoglava krava izaziva paniku.

Danas živimo u vrlo razumnom dobu kada se to više ne može dogoditi. Google vam nudi odgovor na svako pitanje. Hoće li se desiti nesreća ako vam je crna mačka prešla preko puta? Ublažuju li cigarete tuberkulozu? A covid? Jel propuh izaziva išjas? Hoće li vas Youtube downrankati ako opsujete na engleskom u prvih 30 sekundi videa? Hoće li Super Nintendo igrica bolje raditi ako puhnete u otvor s donje strane?

Napravi dobre tagove, lajkaj samo stvari kojih želiš vidit još, baci sol preko lijevog ramena, okreni se triput oko sebe

I dok to sve radiš, nemoj slučajno misliti na krokodila. Zahvaljujući sveprisutnosti interneta, svi kažu da pred sobom imamo ogromnu knjižnicu kompletnog ljudskog znanja i robotskog mjerenja. Ali zapravo se više čini da imamo veš mašinu nepouzdanih podataka. Internet su zauzele ogromne privatne organizacije veće od nekih država. One izbjegavaju zakone tako što su im centri rašireni gdjegod im paše imati najmanje restrikcija i najmanje poreza. Način na koji čuvaju i obrađuju podatke su poslovna tajna. Tvrde kako je jedini način da dobijemo maksimalno pošten pristup podacima taj da zapravo ne znamo kako bi se trebali ponašati. “Samo se ponašajte prirodno, a Algoritam će sve rješiti”.

Taj mistični “Algoritam”, sveznajuće proročište s vrha tornja babilonskog, ne mislim na propalo hrvatsko izdavaštvo knjiga, već glupo odabrano ime za način na koji web stranice obrađuju ono što vi radite. Taj svemočni superbrzi um obrađuje… ne zna se što obrađuje. Lajkove? Klikove? Komentare? Dijeljenja? Položaj miša na ekranu? Vrijeme gledanja u neki tekst? Riječi u vašem mikrofonu? Slike u vašoj kameri? Kvalitetu zraka u vašoj okolini? Predviđa li Algoritam vaše misli? Zašto sam ja pomislio da mi treba novi šampon i odjednom mi Algoritam nudi reklamu za šampone? Na ovo zadnje je odgovor: jer niste instalirali Adblock.

Dvaput lajkaj, triput pljuni, stisni “reject all”, odrecitiraj molbu duhu da otiđe

U cijelom tom kaosu savjeta za bolji ranking, alata za trovanje AI, objašnjenja kako trovanje AI ne radi jer te podatke ne obrađuje AI nego robovi u Keniji, upozorenja oko pisanja komentara trolovima i masovnom šeranju načina kako fejsbuku objasniti da ne smije koristiti vaše podatke, više ne možemo znati što je istina. Ipak su ljudi u pitanju i nemremo dovoljno ljudi uvjeriti da zadnjih 20 godina imamo znatno drugačiju klimu, di ćemo oko ovih čudnih novotarija? Siguran sam da postoje ljudi koji su sve skužili i vrlo samouvjereno vam mogu reč istinu, ali zadnje što želimo je mjeriti točnost podataka ovisno o tome koliko je netko samouvjeren.

I što nam preostaje? S jedne strane, isto što i do sad. Slušat razna mišljenja i čitat neka istraživanja, ali i paziti jer to često vodi u dezinformaciju. Pod “dezinformaciju” ne mislim “lažnu informaciju” nego prirodno ili umjetno koordiniranu veš mašinu konfliktnih informacija koje vam stvore osjećaj da više ni sami ne znate što da vjerujete. Očito se trebamo vratiti na analogne usluge. Ako imate problema s algoritmom jer vam iskaču krive reklame, Cuki vam krade podatke ili vaše postove nitko ne vidi, nazovite me, imam dobrih recitacija s kojima protjeram zle Algoritme. Oglas mi nađite u Areni.