Iz nekog razloga, u zadnjih 10-15 godina, mnogobrojne grupe developera su istodobno rekle e ajmo napravit fps ko u 1990ima ali ima twist, glavni lik je žena jer ko je ikad vidio u 90ima da žena puca s pištoljima u 3D prostoru pa se sad čudaci na internetu mogu zgražati i izračunavati kako trenutnim trendom rasta možemo očekivati da će do 2040. godine 130% svih novih retro fps igrica koje izađu imati glavnog ženskog lika.
Sigurno ste sad ljuti zbog tog nasilnog guranja žena u nasilne i nedovršene retro fps igrice pa ajmo malo vidjeti što se nudi kako bi se mogli ljutiti i jače.
Phantom Fury
Ajmo prvo s najkontroverznijim djelom. Kontroverzno je iz tri razloga. Prvo, zato što je igrica već izdana, to opće nisam znao, a obećao sam nedovršene igrice, no nije bed zbog drugog razloga – ljudi koji su igrali kažu da je poprilično nedovršena. Treći razlog kontroverze je što je to kakti neki duhovni nastavak na Ion Fury koji je radila totalno druga ekipa, al eto, publisher je odlučio namlatit pare na naslovu i stvorio nedovršeno sranje. I zato ajmo radije pričat o Ion fury koji je heben.
Ion Fury je rađen u Build engineu tj. onom istom u kojem su u 90ima rađeni Duke Nukem, Blood, Shadow Warrior i druge. Build je svakako napredovao od tada, ali je i dalje jako jako sličan svojem direktnom pretku. Igra je manja od 100 megabajta (!!!), a sadržaja ima da izgubite mnogo vremena. Ima onu Super Mario World kvalitetu da tajnih prostora ima praktički koliko i stvarnih.
Sve ostalo je relativno standardno. Imate hrpu vrsta oružja, ogromnu pokretljivost, hrpetine relativno lukavih neprijatelja, mnoge zidove koji se daju uništit i svako malo možete uletit u wc da oladite glavu. Preporučam. Ali naravno Ion Fury, ne Phantom Fury.
Kakav je glavni lik u Ion Fury?
Šokirat ćete se kad vam ovo kažem, ali glavni lik u ovoj igrici je žena. Zove se Shelly “Bombshell” Harrison i onako je ko svi 3D realms likovi 90ih. Ljuta ali ultra-cool. Sexy ali snažna. Ima šaljive one-linere ponekad ukradene iz nekog treš filma. Ali ima i nešto malo radnje di se otkriva da je povezana s nekim zlikovcima pa je malo drama.
Fortune’s Run
Možda se netko sjeća da sam spomenuo tu igru kad sam otkrio demo na Next Fest. Sve je i dalje istina. Užasno nepregledna grafika i bizarna glazba stvaraju jako jako čudan audiovizualni stil koji skriva nevjerojatan imsim u kojem imate sve retro i moderne fps fore. Ima stealth, ima skakanje po zidovima, ima dash, ima ubojito klizanje, ima nogu crne mesije, ima katanu kojom odbijate metke, ima ventilacije za sakriti se, ima hit locations na svim likovima pa tako i vašem, ima inteligentne protivnike koji su taman dovoljno čoravi i nagluhi da im se možete sakriti, a ima i još milion pizdarija po kojima možete kopati uključujući kompjutere u koje morate tipkati naredbe. Upravo je pred izlaskom unaprijeđen sustav neprijatelja pa ekipa patrolira okolo dok vas ne pronađe, zove ekipu s drugog kata ako vas spazi i preživi i svašta još nešto, nema smisla nabrajati. Kog zanima nek pogleda minutu ipo ovoga.
Kakav je glavni lik u Fortune’s Run?
Nadam se da sjedite ali glavni lik u Fortune’s Run je žena. Mozah, kako se navodno zove, je, naravno, ljuta ali ultra-cool, sexy ali snažna, no ima neke detalje koji ju čine kvalitetnijim likom. Prvo, ona je vanzemaljac s pipcima na glavi umjesto kose. To je možebitno istodobno inspiracija od Kerrigan iz Starcraft 1, ali i remanent najranijeg prototipa koji je zapravo bio Star Wars rađen u GZDoom sa Dark Forces assetima pa je glavni lik vrlo vjerojatno bio Twi’lek. To objašnjava i druge elemente tipa svemirske švercere, bezlične stormtroopere, odbijanje metaka katanom i svašta nešto. No osobnost Mozeh je drugačija od klasičnog snažnog edgelord protagonista jer ona nije apsolutno voljna obavljati prljave plačenićke poslove, a ima i vrlo nježan i tužan glas koji vas vjerojatno može podsjetiti na Kerrigan u Starcraft 1 prije infestacije.
Trenutno nema jako puno priče jer je igrica nedovršena, ali ono malo što se nudi po dijalozima i porukama obećaje mračnu i zanimljivu priču.
Selaco
Najnoviji hit među svim retro fps frikovima, Selaco je rađen u GZDoom iliti 3D engineu prilagođenom da gura najstariji Doom iz 1993. No kad upalite igru, nemate osjećaj da je ovo Doom. S jedne strane, protivnici jesu 2D pixel art sprajtovi, ali sa količinom svjetla i sjene i efekata da se to jedva opazi. Tolike promjene su napravljene da prostor izgleda nevjerojatan do najsitnijeg detalja npr. kad u shopping centru uđete u retro restoran obućen u lamperiju, na stolovima možete naći mali cjenik rađen točno za taj restoran s logotipom i svime. Hrpa stvari su klikabilne (npr. fotokopirka za svjetli pa iz nje iziđe papir), ili eksplodiraju u orgiji particlesa ako ih oštetite pa dok se napucavate, oko vas pucaju svjetla, lete papiri, razbijaju se stakla, ljubičasta alienska krv leti na sve strane i generalno stvarate prekrasan vizualni kaos
Protivnici su posebno krasni jer su inspirirani igrom F.E.A.R. i samim tim su međusobno odlično koordinirani. Razdvajaju se da vas napadnu s leđa, viču jedni drugima upozorenja (“pazi puca sa sačmaricom, napadaj iz daljine”), viču neke panične izjave kad im ubijate kolege, kombiniraju različita oružja, granate, prenosive štitove i sto čuda, stvarno je osjećaj da se borite protiv vrlo sposobne vojske.
Kakav je glavni lik u Selaco?
Pogodite kakva je Dawn u Selaco. E pa možda ste krivo pogodili, igra je nedovršena i Dawn još nema voice lines dalje od “mnh” i “uuugh”. Navodno upravo rade na tome. No neka vas to ne spriječi da zaigrate jer je igra već sad balansirana i ispolirana do savršenstva (bar za moje pojmove, ja ne igram na naj naj najtežem), a već ima i milion modova jer je rađena u GZDoom što mnoge Doom modove čini jednostavno spremnima pa ako baš želite olakšati si život, možete si uzeti vječnu baterijsku lampu, svog prijatelja psa ili tipku za John Woo usporavanje vremena. Uživajte.
Bonus igrica: Hedon
Ova je dovršena. Čak štoviše, Hedon već ima dva nastavka spojena u jedan mega-nastavak. Isto rađena na GZDoom, ali je više totalna konverzija Dooma nego skroz zasebna igra kao Selaco. Unatoč tome svemu, ne igra se baš isto kao Doom. Mape su OGROMNE, lako se izgubiti, protivnici su čudni i nemilosrdni, oružja su bizarna, sve je puno nekih fetch puzzlesa… Ukratko, nije za svakoga, ali onima za koje je, igra je poštena ali ogromna, nemilosrdna i samo malo blesava, baš kao i Zan.
Kakva je Zan?
Zan je ogromna, plava i vrlo nabildana rogata demonska orkica koja je inspirirala jako jako puno fan arta, i ovih i onih vrsta. Zan nema glas za razgovor niti svojih izjava pa možemo samo pretpostaviti da je ljuta ali ultra-cool, sexy ali snažna, no manjak direktne radnje nadoknađuje hrpe enviromental storytellinga na jako čudnim i jako ogromnim mapama. Ova je stalno po nekim bundleovima i popustima pa ako vam se i ne svidi šetanje po divovskim fantasy prostorima, nebu vam novčanik pretjerano patil.