O jebo te! Kod nas instrumentalni album slabo može bit hit, al ovaj bi to stvarno trebao biti – uz bok Bambi Molestersima (Sonic Bullets: 13 from the Hip) i Chuiju (Iz kapetanovog dnevnika).

Jaffajed pere po kompleksnim strukturama sa zahtjevnim dionicama najboljeg progresivnog rocka, koji vas fura ko na valovima što luduju. Svaki dan poslušam bar dva glazbena albuma (oko 800 godišnje) i ovo je bilo pravo osvježenje i iznenađenje. Najbolje je da skočite odmah (na dno) i sami poslušate što nudi Jaffajed, a ne da vas ja uvjeravam u briljantnost ovog albuma.

Ali dobro, da vas još malo uvjerim: album daje i jak dojam jammanja, ali nisu instrumenti koje inače očekujete za jammanje. Ono što se mnogima zna desiti je zamor dok slušaju jam sessione, no ovdje se to ne događa jer je sve više nego privlačno za uho. Ima tu zvuka koji baca i na rock 80-ih, a osjeti se i malo Stefanovskog. Stvari na albumu su fino različite što posebno cijenim.

Zvuk je fantastično čist, ali je i dalje pun i nudi sto boja jer je to neki Marko Mrakovčić – mrak smiksao! Možda sam već čuo za njega, al ja i pamćenje imena, pfff… Naslovnica je privlačna, upečatljiva i sjajno izvedena, jedino što smo srce na naslovnicama albuma vidjeli već stotine puta.

Jaffajed bend tvore: Jordan Bićanić, Tihomir Janjić i Zoran Šuster. Nadam se ove stvari slušati live uz piće u magli dima, mada za sad selim muziku u auto. A za prijatelje koji imaju gramofone – znam što kupujem za poklon! Ima album za kupiti recimo tu. Ima i drugdje.

Gledano na to koliko je para u promociji i gledano na to koliko je tekstova od kad je album izašao napisano, zaslužio je da pišemo o njemu na Irvasu jer definitivno je album skriveni dragulj koji će lako to i ostati.

JAFFAJED ? Poslušajte ga tu!!!