Kad sam bio mali, išao sam raditi svoj board game. Bio je više-manje isti kao Monopoly, ali si imao cestu u sredini gdje si mogao pasti u rupu i penjati se na brdo i svašta. Sad, kao stari konj, svakih par mjeseci / godina vidim odrasle ljude kako rade tu istu glupost dok smišljaju svoj RPG.

Zašto sad ovo?

Nakon što sam objasnio svoju vrlo ozbiljnu poziciju da je način na koji vi specifično igrate RPG-ove apsolutno netočan, već jako dugo želim napisati tekst koji vam objašnjava zašto je vaš osobni RPG sustav grozan. Jutros mi je dobar poticaj bio video na koji sam naletio dok sam polovično slušao svoju watch later listu. U pitanju je relativno lijeni youtube videić u kojem čovjek čita tuđe postove na blogovima, ali navodi neke jako zanimljive detalje. Bit svega je objašnjenje kako Dungeons&Dragons nije jedna igra, već set sastavljen iz više različitih igara, od kojih su neke integralni dio čak i najnovijih edicija. Video traje 10ak minuta pa možete poslušati sada ili kasnije, ako vas veseli. Ako ne, slobodno preskočite.

Da izoliram bitni dio videa ukraden iz bloga koji čovjek čita, originalni dnd iz 1970ih se može podijeliti na ove igre:

1. Istraživanje terena (danas poznat kao hexcrawl) pri traženju tamnica je doslovno ukradeni board game Outdoor Survival.
2. Borba u igri je bila bazirana na Chainmail setu pravila koji je prastari wargame srednjovjekovnim figuricama, direktni predak Dungeons&Dragonsa
3. Igra mapiranja – Dungeon Master bi vodio labirint i govorio koliko su velike sobe, dugački hodnici i sl. dok bi igrači panično to pokušavali nacrtati na milimetarskom papiru (ili bilježnici iz matematike). Srećom, taj dio igre je uglavnom napušten jer u svojoj originalnoj osnovi je grozan – probao sam jednom, ne ponovilo se. Otvoren sam na ideje da takvo crtanje bude nešto sličnije npr. Journey to the Center of the Earth, ali ovako kako je originalno bilo, užas jedan.
4. Igra levelanja, opremanja i napretka lika – Iako je to djelomično isto iz Chainmaila, toliko je prevalentno u današnjem društvu, od video igara do to-do listi, da zapravo skroz ima smisla staviti kao zasebni stavak
5. Improvizirana gluma – od šaljivih glasova do lažnog aorista, ono što je kasnije učinilo da iz stolnih RPG-ova iziđe LARP, ali i mnogobrojne Actual Play streaming senzacije.

Baš lijepo, ali što je Fantasy Heartbreaker?

Fantasy Heartbreaker je fantastična igra uloga koja vam slomi srce iz istog razloga zašto vam ljudi slome srce – jer vidite male djeliće nevjerojatnog potencijala u nečem što ispadne glupo ko kurac. Iako neki tvrde da je doba Fantasy Heartbreakera mrtvo, ja i dalje znam susrest ljude koji krenu raditi svoj RPG jer žele nešto bolje, nešto drugačije, nešto stvarnije, nešto napetije i onda zapravo naprave kopiju Dungeons & Dragonsa, samo s malo drugačijim detaljima.

Originalno ime Fantasy Heartbreaker, uzeto je iz blog posta pisanog “davne” 2002. godine (ne znam za vas, ali meni je 2002. bila prije par godina), a izraz je definiran na mnogobrojne načine, no najviše mi se sviđa vrlo kratka i cinična definicija sa 2d4chan wikija: “Fantasy Heartbreaker je ono što dobijete kad entuzijastični amater, koji je igrao isključivo DnD, proba dizajnirati svoj vlastiti RPG”. Uvijek tu ima nekih genijalnih ideja, ali svaki jebeni put gledam ista sranja. Igraš improvizaciju dok ne baciš inicijativu, onda je odjednom to igra na poteze. Moraš bacit kocku i dodat attack bonus. Imaš 6 statova, ali je sve skroz drugačije zato što se u mojoj igri izdržljivost ne zove Constitution nego Stamina ili Powerfulness ili tako neko govno. Danas je manje prevalentno, ali nekad je skoro pa obavezno morao biti fantasy ili bar uključivati sobe s hodnicima. Da ne nabrajam dalje, radije ću se pitati što potakne baš tolike ljude da se uvale u tako nešto?

Pisati je lakše nego čitati

Sad će netko popizditi da ovaj podnaslov tehnički nije točan, ali zabole mene za tehničkost, živimo u društvu gdje svako malo čujete nekoga kako se hvali da piše roman, iako u životu nije probao napisati ni kratku priču. Kad i probate čitati amaterske kratke priče, posebno ako je u pitanju fan fiction, nailazite na jednoličnu kaljužu sličnih priča koje su prepune grešaka i nekonzistencija, zato što se piscu nije dalo pročitati vlastitu jebenu priču. A ako ju je i čitao, nedobog da usput popravi neki kurac u njoj. Ili još gore, da izbaci neki nepotrebni višak, kao što ja nisam izbacio skoro cijeli ovaj nepotrebni paragraf iz članka.

Tako nekako izgleda i hrpa nedovršenih rpg-ova za koje sam doživio da slušam o pravilima ili ih čak playtestam, a očito je da je rpg nastao jer se autoru nije dalo učiti neka postojeća pravila DnD-a. Naravno, to je samo dio Fantasy Heartbreaker autora. Drugi dio su ljudi koji su opsjednuto igrali dungeons&dragons i toliko ga potrošili da su htjeli složit svoj neki “puno bolji” sistem (JAKO često uz riječi “treba biti više realistično”) i napravili neki inžinjerski kaos gdje smijete igrati samo prva četiri levela ili morate vaditi korjen iz rezultata kockica da bi si izračunali damage (stvarno iskustvo iz modificiranog GURPSa kojeg sam jednom davno igrao).

Često mislim na sva ta mnogobrojna razočarenja i nevjerojatno mi je koliko zna biti sitnih ali genijalnih ideja u nečemu što je efektivno Monopoly, samo u sredini ima cesta di možete past u rupu. Nije to obavezno najgore dodano pravilo, samo zašto bih ja igrao tu igru radije nego Monopoly? Monopoly je grozan, ali ništa mi ne obećaje da je ova igra s padanjem u rupu bolja ili čak jednako dobra.

Ali ja stvarno želim napraviti svoj RPG

Jedan od bitnih razloga zašto prije nisam napisao ovaj tekst bio je što nisam imao konkretan primjer kamo otići da se autor udalji od DnD klišea. Ali zato sad imam odličnu inspiraciju, onaj gornji popis igara od kojih je DnD sastavljen. Samo se sjetite mehanika koje već poznate i nemojte ih držati kao “osnovu za rađenje RPG-a”, već promislite kako napraviti nešto sasvim drugo. Nešto za što možete reči “ovo nije dnd nego nešto novo nešto divlje”. Evo nekih pitanja koje mi padaju na pamet:

• Zašto bi se u vašem RPG-u likovi baš morali borit s neprijateljem tako što igraju wargame na poteze?
• Jesu li leveli i equipment baš tako bitni? A opet, želite li stvarno izbječ napredak lika?
• Putuju li možda vaši likovi na neki način koji nije rolanje random encounter tablice kao u Wilderness Survival?
• Moraju li likovi baš biti urbani murderhobo nomadi koji nemaju ni doma ni obitelji?
• Ako su kod kuće, postoje li pravila kako njihova igra utječe na izmjene na njihovom terenu?
• Ima li neki board game / card game koji bi pokrali da ga priključite u svoje role play iskustvo, radije nego wargame?
• Na koji način vaša pravila potiču igrače (i GM-ove) da se igraju onako kako ste zamislili da je najbolje igrati vašu igru?

No bitno je i igrati

Svi volimo bajke o genijalnim umovima gdje netko prvi put u životu napravi megahit film/knjigu/igru iako je upao iz totalno druge branše, što mu je dozvolilo da razmišlja out-of-the-box. Ali jednostavnim prebrojavanjem iskustava možete vidjeti da je puno češći slučaj da ljudi ne poznaju formu za koju rade pa se zatvore u kutiju onog minimalnog znanja koje imaju. Zato preporučam da probate nekih drugačijih RPG-ova prije nego radite neki svoj. RPG-ovi se rade već 50 godina, teško da netko nije smislio nešto što baš vi želite od igre ili čak nešto što ni ne znate da želite. Evo par relativno jednostavnih RPG-ova koji su znatno drugačiji od DnD mentaliteta.

Apocalypse World (ili bilo koja druga Powered by the Apocalypse igra) – Igra koja, unatoč imenu, skoro uopće nije izgledala kao Mad Max, nego više kao neka pička materina koji je ovo kurac, ali je uvela neke nevjerojatne preobrate uvriježenih RPG sustava, od toga da vam je character sheet ujedno i mala knjižica s pravilima koja se tiču baš vas, do toga da igrači opisuju ogroman dio settinga. Neko vrijeme sam vodio svemirski cyberpunk s točno ovim setom pravila, samo sam rekao da “weird” stat nije za psionike nego cyberspace, funkcioniralo je savršeno. Danas nebi trebao ni toliku izmjenu raditi, postoji hrpetina RPG-ova s podnaslovom “powered by the apocalypse” koji su direktno derivirani od ovog remek dijela.

Danger Patrol – Užasno mi je žao da ovo nikad nije postalo dovoljno popularno, ali čak i ova prastara pravila rade neke nevjerojatne stvari. Prvenstveno, igrači sami smišljaju svoju priču i biraju koliko će im biti teško. Ali zašto onda nebi birali da im je stalno najlakše? Zato što je osnova pravila Push Your Luck sustav. Ako se uvalite u više opasnosti, raste vam Danger i postajete jači i močniji. Odjednom ste puno više kul od svojih kolega… dok se i njima ne krene dizat Danger jer oće i oni bit više cool. A onda kad se nekom digne previše, jedan krivi potez i može eksplodirati zauvijek. Nije materijal za duge i tužne kampanje, ali je svakako garancija par dobro provedenih večeri, a i nešto drugačije od svega što ste ikad igrali.

Lady Blackbird – Igra, vidno inspirirana Steampunkom i Star Warsima, radi ono što često radi komorni larp – daje igračima predefinirane likove koji su najmočniji kad se ponašaju onako kako im je lik opisan. Odbjegla nevjesta koja se pravi da nije dio zle carske obitelji ima ogroman novac i nezaustavljive čarobne sposobnosti, ali mora jako paziti pred kim to pokazuje. Šarmantni švercerski kapetan je najmočniji kad pomaže Lady Blackbird jer je potajno zaljubljen u nju, ali joj to nikad ne smije priznati. Njegov ludi goblinski pilot ima potrebu za ogromnim rizicima i tešku empatiju, tako da je najmočniji kad nepotrebno žestoko riskira glavu za dobrobit drugih… ima još likova, probajte igrati. Nema nekih spoilera jer igra skroz dobro radi kad igrači sve znaju. Ako su vam igrači i dobri role-playeri, možda je i bolje da sve znaju jedni o drugima, tako da bolje potenciraju dramu.

FATE – Već klasični univerzalni sustav igranja koji na igru ne gleda kao na simulaciju stvarnosti, već na simulaciju narative. Sve se dešava u scenama, a igrači često dobiju priliku mijenjati što je zapravo istina u priči. Omiljeni detalj koji rado kradem su tokeni koje dobivate kad god koristite svoje sposobnosti da uvalite svoju ekipu u malo veći problem, kako bi u kritičnoj situaciji taj token koristili da se izvučete iz nekog baš gadnog problema.

Bolje da ne nabrajam dalje, snašli bute se. Sretno vam bilo igranje i smišljanje. Samo ne zaboravite sve što smišljate pedantno zapisivati i žestoko testirati.