Jedna od najgorih stvari koje možete učiniti u životu je igrati stolne RPG-ove na krivi način. Znam da svi imaju nekih čudnih potreba i ne govorim ja vama da je problem što RPG-ove igrate na krivi način u privatnosti svoga doma, ali kad netko iziđe u javnost i krene tvrditi da je njegova metoda baš ok, a svi na internetu znaju da je grozna, e to je katastrofa. I zato sam vam odlučio nabrojati sve pogrešne metode igranja RPG-ova kako bi uvidjeli jel i vi igrate na krivi način tako da pod hitno prestanete, ili se bar prestanete hvaliti po internetu kako RPG-ove igrate na krivi način.
Murderhobo
To su ljudi koji igraju na najgori način. Murderhobo nema svoj dom, ni adresu na kojoj živi, nema obitelj, nema prijatelje, nema nikoga na svijetu osim svoje grupe avanturista s kojima putuje po svijetu i ubija monstere. Zato je izraz Murder+hobo prikladan za takve seronje koji igraju RPG na užasno krivi način. Nije bitno kakav si čovjek, bitno je da otputuješ u novu zemlju i ubiješ novog monstera. Kuća, obitelj, ljubav iz djetinjstva, to su smetnje koje ionako nemaju smisla u igri o putovanju, kaže murderhobo za svoju nerazrađenu ljušturu osobnosti koju vodi kroz RPG na krivi način.
Munchkin
Nazvan po patuljastim seronjama iz zemlje Oz, Munchkin je vrlo često istodobno i murderhobo jer imanje kuće i obitelji nije optimalno za pobijediti u RPG-u. Munchkin je osoba koja ne vidi krajolike, ceste, zmajeve, patuljke, leptire, dramu ili živost izmišljenog svijeta. Munchkin vidi hit pointe, armor class, attack bonuse, NPC-jeve, gold pieces itd. Munchkinu nije cilj uživati u dijeljenoj narativi, Munchkin želi pobijediti igru i levelati dalje, kao da igra Belu ili tako neku banalno-zabavnu igru, a ne ovaj vrhunac dijeljenog narativnog izražaja koji kockice ima zbog dodatne mistike. Munchkin je igranje RPG-ova na toliko krivi način da je stvorila svoju vlastitu posprdnu igru s kartama.
Glumac
To su oni iritantni seronje koji su za RPG čuli preko real play podcasta i youtube emisija pa su pomislili da su baš oni novi Matt Mercer. Često zabriju da su došli na pozornicu, likove glume lažnim glasom i šaljivim naglaskom s flambojantnim daškom rasizma. Glumci ne prate pravila, ne gledaju što ostatak ekipe radi. Da se Glumca pita, party nikad nebi ni napustio krčmu u kojoj su se upoznali. On bi sjedio i glumio dok sela gore, zmajevi haraju, a demoni opsjedaju mlade i uspaljene djevojke uzduž i širom svemira. Vrlo često, dobar plan partya nastrada zbog glumca koji će radije glumiti da je nešto sjebo nego da se ostatak ekipe dobro zabavlja. Ukratko, sebični kreteni koji igraju RPG-ove na apsolutno najgori način.
Simulacionist
Vrlo često neki tehničar s malom maturom koj je razočaran što njegova velika znanja o strujnim krugovima te zanimljive informacije o kvantnoj fizici i orbitalnoj mehanici ne može koristiti na svom svakodnevnom poslu unosa podataka pa prisiljava i game mastera i ostatak ekipe da razmišljaju koja je temperatura unutar čarobne vatrene kugle, kakve kacige su ZAPRAVO nosili ljudi u staroj Grčkoj, kako je to moguće da se svemirski brod usred praznog svemira okrene i vrati nazad doma kao da je automobil te druge stvari koje su u ovoj igri o čarobnim laserskim zmajevima nerealne. Simulacionist voli da se rola kockica za provjeru jel dobro ustao iz kreveta. Simulacionist voli da se lik tri mjeseca liječi kod doktora, kao da je čarobno liječenje stavljeno u 90% RPG-ova zato jer dizajneri ne vole zabavne igre. Simulacionist voli bježati iz borbe kad vidi malo većeg protivnika jer nije realno da sad neki čovjek izmlati ogromnog đavla. Simulacionist usporava igru i kvari dobre planove. Ukratko, ako ste simulacionist, igrate na krivi način pa svi ostali popizde.
Scenarist
Možda bi bilo prikladnije zvat ga Režiser, ali sam se ja ipak odlučio da je Scenarist. Scenarist je jebeni seronja. Scenarist ne želi biti uživljen u svog lika niti ikada dat do znanja da je ikako povezan s vlastitim likom. Scenaristu je samo bitno, iz perspektive svog lika, složiti priču da ima “narativnu strukturu”, izbjegne “ludonarativnu disonancu”, koristi “čekovljev pištolj” i druge scenarističke izraze koje je čuo na trosatnom Youtube filmiću “10 razloga zašto GTA San Andreas ima loše složenu priču za sedmu misiju”. Scenarist će namjerno dat ubit svog lika “zato da priča bude bolja”, a to što će ta akcija sjebat i igru i usporit ostatak partya usred borbe, to scenarista nije briga. Kasnije će kolutati očima jer je njegov dramatični preokret priče poništilo to što dizanje iz mrtvih kupiš u obližnjoj trafici za 5000 golda i jedan prek kurca naškrabani svitak za dizanje iz mrtvih. Scenarist je debil koj bi trebao ostat doma pisat priče umjesto da ometa nečiju igru s njima,
Pisac
Nije ni slično scenaristu. Dok Scenarist ulaže neki modekum truda u samu igru, Pisac je svoje igranje obavio prije nego što je igra počela. Pisac je prije igre napisao priču svog lika od minimalno 15 stranica sa ilustracijama, fusnotama, preokretima, bar pet bitnih likova i otvorenim plot hookovima za game mastera koji je pripremio totalno drugu avanturu Ivane, zašto si napisao roman o šepavom estonijskom kovaču s problemom alkohola kad igramo svemirske gusare na svemirskom divljem zapadu jebo te tvoj backpacking kroz Estoniju za vrijeme godišnjeg, jel slušaš ti što mi dogovaramo? Rekao bih da kao Pisac igrate na krivi način, ali da se ne lažemo, Pisac uopće ne igra RPG. On samo tamo sjedi i gleda razočaravajući nastavak svoje turbo preduge priče koju nitko nije pročitao pa ni on sam.
Edgelord
Edgelord je vrhunac svega što smo gore pročitali. Edgelord ima grubi i polomljeni glas. Edgelord sjedi i ne priča s nikim. Edgelordu je obitelj mrtva i najbitnije je da postoji netko odgovoran za to. Edgelord je spreman pustiti da svijet gori jer mu je bitnije da gleda u nepotrebno velik mjesec i razmišlja o svojim mrtvim roditeljima koje nikad nije pošteno upoznao jer je igra počela nakon što su oni poginuli. Edgelord ignorira hranu, piće, tugu, sreću, društvo i glazbu, ali je u stanju satima opisivati Akido potez koji je napravio svojom opsceno velikom katanom, dok ga netko ne ušutka jer mu je vrijeme za spavanje i ubuduće nek ne igra u ekipi starijih od 18 ako misli vidit kraj sessiona.
Provokator
Provokator misli da je komičar, ali je zapravo samo došao srat i kvarit igru. Provokator je previše kul za role-play, opisivanje svijetova, čitanje pravila ili pračenje radnje. On je došao družiti se i zabavljati s ekipom. Svakih 10 sekundi baca glupe meta-štoseve u grozničavoj nadi da neće izgledati kao štreber koji igra stolne RPG-ove nego kul zabavljač koji je došao zabaviti sve oko sebe jer je on jako kul i totalno bi mogao biti sad negdje drugdje okružen teškim obožavateljima njegovih genijalnih doskočica, ali eto ovu subotu navećer provodi s ovim štreberčinama iz sažaljenja jer, duboko u duši, on je dobar čovjek koji ima prekrasan smisao za humor, zašto se svi opet ljute što je lika u starom Japanu nazvo Sajsi Tuki?
Zaključak za sve vas koji igrate na krivi način
Vjerojatno je pola čitatelja prestalo čitati jer se našlo u nekoj od ovih uloga i popizdilo. A tko vam je kriv kad RPG-ove igrate na krivi način pa svi stalno pizde na vas. Mogli ste igrat kul kao ja. A kako ja igram? Neću vam reč da svi ne popizdite.