Na žalost, nisam dovoljno u toku što je među djecom i mladima popularno, ali tu me povremeno spašava dijete u mom podrumu koje je nedavno reklo “Gledam hip novu seriju za mlade, zove se Wednesday” i skoro sam morao slušat tko je Wednesday prije neg sam dijete stavio pred film iz 1991. A onda je krenulo istraživanje.

Sve je počelo od stripića

Nevjerojatno, ali u 1930ima je New Yorker prihvatio objavljivati mnogo bizarne i freaky single-panel stripiće Charlesa Addamsa o horor obitelji koja se u svom horor dvorcu privikava na horor modernih vremena.

Strip je o toj nekoj bizarnoj old money obitelji u stilu horor romana i filmova, koja na vrlo simpatičan način uživa u starim vrijednostima. Uz manje ili veće izmjene u likovima, obitelj je bila relativno jasno definirana, iako navodno nisu još imali ni imena – to je tek stiglo u seriji. Prije nego počnemo zaozbiljno, ajmo nabrojati tko su najbitniji Addamsi:

Gomez Addams

Otac i glava obitelji. Lik koji je vjerojatno parodija na likove kakve je glumio Peter Lorre, no u svakom slučaju je čovijek koji je iz random horor tipa, kroz serije i filmove, sazrio u blesavog i vječno napaljenog hiperaktivca koji se voli igrati s vlakićima, hladnim oružjem, svojom ženom, a ponekad povede i djecu u neke naizgled uznemirujuče aktivnosti.

Morticia Addams

Gomezova žena, vrlo senzualna gospođa, opuštena, optimistična, suptilno luda i pomalo zastrašujuča. Sve te kvalitete daju joj sposobnost da uvjeri bilo koga u bilo što. Ništa čarobno, samo kad ti Morticija kaže da nešto napraviš onda jedva dočekaš to za nju napravit. Ne znam zapravo čime je Morticia inspirirana kao lik ali vidno je generacijama kasnije samim svojim izgledom inspirirala jako puno toga, od Elvire preko Vampire do cijelog pokreta Gotičara (kod nas poznatiji kao Darkeri).

Fester Addams

Stereotipni ujak obitelji. Genijalni ali nesposobni neženja koji bi u moderna vremena vjerojatno živio sa svojom majkom, ali cijela obitelj Addams živi u velikoj palači, tako da se ujko Fester samo jako često druži s majkom, ali i djecom. Djeca obožavaju opićenog ujka Festera. Ne samo zato što jedva čeka unaprijediti njihove zastrašujuče igre nego i zato što je jako dobar sa strujom te on sam proizvodi 110V u svojim ustima (da žive u Europi, vjerojatno bi to bilo 220V)

Grandmama

Baka koju su kroz razne inkarnacije mijenjali pa je ponekad majka od Morticije a ponekad od Gomeza i Festera. Stereotipna vještica koja pod stare dane uživa u izradi napitaka i bacanju noževa.

Pugsley Addams

Stariji od dvoje djece (osim kad je mlađi). Tipični horor 10-godišnjak. Voli se uvaljivat u sranja i radit užasne grozote, posebno dok vozi auto ili puže po zidu pa ga roditelji zbog toga jako često hvale.

Wednesday Addams

Slatka mala djevojčica, tipična 6-godišnjakinja. Voli svoju lutku s odrezanom glavom, zna čitati i pisati više jezika, jedva čeka sudjelovati u nekoj bolesnoj igri svog brata. Društvena, dobrodušna i ubojita. Barem je tako na početku bila, njoj su starost mijenjali kak su stigli.

Lurch

Batler obitelji Addams. Ovisno o inkarnaciji zna izgledati više ili manje kao Frankensteinovo čudovište. Intimidirajuče je visok, čovjek je od malo riječi, ali te riječi ljudi čuju i useru se od straha jer Lurch ima komično dubok i gromoglasan glas.

Thing

Pametan i dobro izdresiran kućni ljubimac obitelji. U početku je ljubimac bio hobotnica, mislim da je prije toga bio pas, a poslje toga samo “nešto iz mraka”, ali na kraju je ostao Thing kao najzabavniji lik – odrezana ruka. Zna otvarati vrata, primati stvari, znakovni jezik, ritmičko lupanje te mnoge druge stvari koje svaki kućni ljubimac treba znati.

A onda je došla TV serija

U stripovima nije bilo velike potrebe za konzistencijom, kontinuitetom, smislom uopće. Ali serija je druga priča. Njihova ogromna kuća dobila je fiksni izgled s tepihom na polarnog medvjeda koji grize, kapijom koja se otvara i zatvara kako kapija odluči, zvonom za zvanje butlera koje izaziva potrese te samom obitelji koja je šokantno zgodna za neku crno-bijelu seriju iz 60ih. Prva primjedba djeteta u mom podrumu bila je zašto Morticija ima 20 godina a oženjena je za tipa koji vidno ima 30 i kusur, al ispade da je glumica imala 34 godine. Eto, ekran je varljiv.

Gomez je genijalan, vrlo otvoren, šaljiv, uspaljen, točno kako treba. Morticija je senzualno-mistična u svom stakleniku gdje voli slagati bukete ruža s odrezanim cvijetovima te overthinkati uzgoj svoje egzotične biljke daviteljice zvane Kleopatra. Pugsley je simpa dječarac koji radi sranja, Wednesday predobro glumi, posebno kad se sjetimo da su u to doba djeca uglavnom glumila grozno. Fester je onako starinski simpatičan, glumio ga je čovjek koji je prije toga glumio u stvarima za djecu. Baka je isto jako zabavna sa svojim napicima i oštrenjem sjekire. Thing je samo ruka koja viri iz kutije i to je ok, ni ne očekujem od serije iz 1960ih da ima odrezanu ruku koja trči okolo, ovako jako dobro funkcionira. Lurch je šarmantan i ogroman jebote. Najavna pjesma je legendarna. Evo, mene je jako iznenadilo koliko mi je serija dan danas bila zabavna, bar ta jedna epizoda koju sam gledao. Znam da se kroz epizode 40% štoseva ponavlja jer svakog novog lika treba uplašit kapija i ugrist tepih, ali ne čini mi se to kao neki ogromni minus, ponavljanje može jako dobro radit u humoru. Zapravo da ne pametujem više, možete si pogledat random epizodu, traje 20 i sitno minuta

A onda je došla crtana serija

Jooj… stara serija ima svoj šarm ali je jako spora, tipični ljeni Hanna Barberra trash. Najavna špica je genijalna, sve ostalo je otužno. Znam da u to doba nisu mnogi crtići bili dobri al svejedno nisam oduševljen.

Lijepo je što izgledaju više kao originalni strip, ali cijela serija je jako spora i uz često pitanje “zašto se snimljena publika smije ovome?” ili “zašto ljudi ne vrište kad vide da Wednesday ima rozu haljinu?”

A onda je došao film!

Vjerojatno potaknut Edward Scissorhands hajpom, Hollywood je odlučio baciti jako puno novaca na projekt koji bi doveo Addams Family na veliki ekran. Originalno je film trebao režirati Tim Burton ali su se predomislili, no i dalje je sve jako jako burtonovski. Čak me iznenadilo da soundtrack nije radio Danny Elfman, a možda bolje da nije, jer ovaj soundtrack je jebeno remek djelo više nego cijeli film skupa. Leitmotif cijelog soundtracka je Gomez&Morticia mračni valcer s par suptilno komičnih elemenata koji prati svaki pokret u filmu, toliko je dobar da mi opće nije žao što su othebali i Danny Elfmana i originalnu temu s pucketanjem prstiju. Zbog jebene muzike je film audiovizualno čudo. Ali kakav je film za pogledat?

S jedne strane, genijalan. Sve stvari iz serije, ali 60% nabrijanije i ljepše – Pugsley je sad mlađi brat kojeg njegova deadpan uznemirujuća starija sestra (Christina Ricci) navlači na odvratne igre, Gomez je isti samo bolji jer ga glumi Raul Julia u svojoj drugoj najboljoj ulozi u životu, odmah ispod njegovog magnum opusa kad je skoro pa pred smrt bio M.Bison, zli protivnik Jean-Claude Van Dammea u Street Fighter filmu. Ako mislite da se šalim, ja sam mrtav ozbiljan. Street Fighter je blesavi borbeni trash, ali se više nego isplati gledati zbog čovjeka koji je glumio Gomeza. Cijela priča o izradi filma je fascinantna, preporučam. Ali nazad na Addams Family, Morticiu glumi Angelica Huston koja je savršena, nula primjedbi. Cijeli film nisam bio siguran jel ima 30 ili 300 godina. Glavna radnja se vrti oko lažnog ujka Festera kojeg glumi Christopher Lloyd (Doc Brown iz Povratka u Budućnost) i on se pokušava infiltrirati kao pravi Fester da im pokrade svo blago.

Publika je bila zaljubljena, film je bio hit, ali kritičari su mrzili film. S jedne strane ih razumijem. Film je žestoko prepun vrlo blesavih throwavay šala o tome kako su Addams Family ubojice i psihopati, što se uopće ne reflektira na film i pol njihovih izjava nema nikakvog smisla. Oni su zapravo, kao i u svakom mediju, savršeno normalna i dobronamjerna obitelj, a pristojni i šareni ljudi iz ostatka svijeta su zapravo zli i pohlepni bolesnici. Ovako kad ga gledam cca 35 godina kasnije, film je, unatoč rupama u radnji, genijalan. Najviše me hebe kraj zapravo.

Spoiler: (selectaj tekst ak znaš kraj)

Po meni bi najbolji kraj bio da Fester zapravo nije pravi nego impostor, ali ga majka toliko raspizdi da na kraju ostane sretno živit kao impostor sa svojom novom obitelji koju zavoli. Vidim kako to nebi prošlo fokus grupe i vjerojatno bi gledatelji popizdili, ali po meni bi to bio savršen kraj.

Osim toga, film je divan. Glumci su savršeni, glazba je savršena, vizuale su savršene, radnja zbilja nije bitna. Osim toga, dobili smo još jedan skoro pa magnum opus, druga najbolja pjesma MC Hammera je isto izišla kao hit zbog ovog filma te je film narodio nastavak.

Došao je drugi film

Joooooooj… Film relativno spašavaju mnogo šarmantni i skupi glumci, ali nešto je tu nespretno i loše napisano ili skračivano u montaži, Raul Julia tj. Gomez je ziher do tada već žestoko obolio od raka i nije baš mogao puno divljati, a radnja je tipični ljeni nastavak bilo čega. Opet se sve vrti oko toga da netko želi svo Festerovo blago, a istodobno djeca moraju ići u neki ljetni kamp u stilu američkih mladih izviđača. Film ima tako spretnu narativu da sam tek negdje pred kraj filma shvatio da u tom kampu kao postoje dve skupine – s jedne strane iritantno bogata djeca, a s druge multikulturalni woke invalidi. Da nisam gledao Animal House i sl. američke komedije iz 1980ih, opće mi to nebi bilo jasno. Kroz film, evo da spoilam, Addams djeca se presele u multikulturalne invalide jer su jako eđi pa onda za vrijeme predstave o danu zahvalnosti, obućeni u indijance, izvedu masakr nad bogatom djecom obućenom u pilgrime. Simpa je film, nemrem reč da nije, al je fakat ljeno i vrlo vrijedno preskakanja ako baš ne trebate completionist achievement da ste gledali sve.

Došla je i nova animirana serija

Puno zabavnija od prošle. Jest neki saturday morning jeftinjak ali je zabavni jeftinjak iz kasnijeg doba. Posebno pomaže što je izišla kad sam ja imao 12 godina pa je samim time najzabavniji moguči crtić iz daleke prošlosti.

Cijeli crtić je žestoko inspiriran filmom, od toga kako likovi izgledaju do šala koje bacaju. Vjerojatno je rađen na hajpu filmova. Malo su likovi i dalje previše šareni za inaće vrlo crnu obitelj addams, al jebga, to je normalno za saturday morning crtiće – nisu tad mogli svi likovi bit u crnom, nekog gledatelja bi opalio infarkt, posebno 1992 kad je bila sotonska hajka na Saturday morning crtiće.

Druga igrana serija?

Ovo nisam uspio odgledati cijelu epizodu, baš je bilo grozno. Šokantno da je netko krajem 90ih dobio licencu da napravi ovoliki ljeni trash. Nije da ja ne volim ljeni trash, ali kad te serija iz 1960ih šije izgledom, humorom, trudom, zabavom i apsolutno svime ostalime, onda je fakat malo neugodnjak. Fester je loše pofarban u zelenkasto plavu neku grozotu, na vratu mu se često vidi da nisu farbali ispod. Svi su malo onako stari i grdi ko da gledam božemiprosti britansku seriju za djecu. Thing sad trči po kući s najjeftinijim efektom ikad, viri mu lažni batrljak gore, ali se ne vidi da ruka zapravo viri iz ljevog dijela ekrana… osim kad se vidi jer se jebeno nisu mogli potrudit tu jednu scenu snimit tak da jebeni rukav ne upada u jebeni kadar

Ovak se na screenshotu ne vidi savršeno ali na snimci je više nego očito. Ukratko, serija je govno. Ako mi još ne vjerujete, onda mogu samo reč da je najavna muzika onako šaljivi cha cha cha stil i u jednom trenutku na najavnoj špici svi imaju sunčane naočale jer je to 1998 bilo totalno cool.

Novi crtići 1 i 2

Jebeno! Mene je šokiralo koliko je prvi crtić bio duhovit. Ima onu kvalitetu kao stari Dreamworks crtići di 80% štoseva nije za djecu, a ovaj film još ima pristojnu količinu konkretnog nasilja. Iako sam odrastao u 1980ima i oduvijek bio jako eđi, čak i ja bih svakih par minuta vrisnuo “pa nemreš to reč pred djecom!” dok bih se hvatao za oči. Znam da sam tu istu šalu svima već prepričao, ali to mi je najbolji primjer humora – Thing pazi da ga neko ne vidi dok na laptopu gleda slike stopala.

Ko god sve je slagao film, dali su si jako puno truda da skupe apsolutno sve što valja od početka Addamsa do danas. Gomez izgleda kao iz stripa, ali se ponaša kao iz serija/filmova. Wednesday je deadpan 12-godišnja izumiteljica, a Pugsley stručnjak za eksplozive. Zvuči kao da kraj takve djece Fester nema šta za radit, ali Fester je divan kao neki vrlo ne-higijenični ujak koji svako malo nastrada. Ljubimci su im svi, i Thing i Kleopatra i hobotnica (u stripu su neko vrijeme imali hobotnicu) i Lurch i lav. Da, lav. Ne znam ni ja, mogo bi bit iz stripa. Posjeti ih i rođak It, kojeg, recimo to tako, glumi Snoop Dogg. Malo je čudno što su svi s nekim neodređenim naglascima i više bacaju na ekipu iz istočne Evrope nego na neke talijansko-španjolske potomke plemića, ali sve to lijepo funkcionira, posebno baka koja je k njima doselila ravno s Kozari Boka. Bolji film o migrantima nego Encanto!

Neću puno više pričati, znate jel želite. No moram upozoriti da je drugi nastavak nešto lošji. Sve što ću reč je da otiđu na obiteljsko putovanje i valjda vam je sve jasno. Ajde bar nisu otišli na internet. Ono, nije grozan. Ako vam prvi nije bio dovoljan, ovaj ćete pogledati i zaključit “sad mi je dovoljno”.

Wednesday

Naravno da smo napravili puni krug i vratili se na početak priče gdje sam ja trebao gledati Wednesday. Evo nećete vjerovati ali bila mi je skroz ok. Valjda znate iz promocija, radi se o tome kako Wednesday Addams ide na edgy ali inkluzivni Hogwarts i rješava true crime misterije vezane za natprirodna stvorenja. Serija je mješavina Addams Family, Buffy the Vampire Slayer i kajaznam Uzbune na Zelenom vrhu. S jedne strane, vidi se da se razmišljalo o kontinuitetu za nas koji smo pogledali sve gore popisano i još uvijek je tu jako puno Addams Family humora di su oni neki bolesnici. S druge strane, malo je čudno da Wednesday istražuje sumnjivi nestanak osobe jer uh treba saznat jel živ, a istodobno se druži s ujakom koji je aktivni višestruki ubojica i pljačkaš. Po dobrom starom Addams Family običaju, sve je nategnuto, samo je ovaj put prilagođeno da funkcionira s tinejđerskim interesima.

Ono što je najteže za probaviti je što Wednesday glumi Jenna Ortega, klon iz diznijevog laboratorija, koja od djetinjstva glumi po nekim karikiranim komedijicama i čak zna neke stvari glumiti, ali su joj dali da bude deadpan jednolični bezosječajni psiho. To funkcionira sa slatkim djetetom od 12 godina, ali kad to radi glumica od 20 i kusur, fakat je teško za gledat. Sjetio sam se odmah Riddickovih Kronika za koje su se ljudi žalili da Vin diesel baš ne glumi dobro, na što je prijatelj komentirao “Aj ti dobro glumi čovjeka koji sve zna i može, na sve je spreman, ne boji se ničeg, čak i u najgoroj situaciji je apsolutno neustrašen, a na kraju filma mu se cijeli svemir nakloni” i ovo je isto tako. S vremenom su to malo pokrpali i čak joj malo dali glumit. Par puta se uznemiri, zadivi, jednom čak zamijeni tijela s najveselijim likom u seriji i onda divlja okolo i to joj ide odlično. No na kraju priče, serija je rađena za tinejđere i onak je “young adult” štih, samo s integriranim Addams Family humorom koji izbacuje i zadnju trunku napetosti tipa “hoće li Wednesday preživiti” ili čak “hoće li se njoj ikad desit išta loše” što nije obavezno krivo. Manjak napetosti me nije smetao ni u jednom Addams Family uratku do sad, ne smeta me ni u ovom.

Opsesija kontinuitetom

Koliko god je meni bilo zabavno proči sve ove filmove i serije i ostalo, stalno me to vuče u dva smjera. Jedan je da obožavam kad vidim neku referencu na nešto starije što sam gledao jer onda se osjećam pametno i vičem “znam zašto je ovo ovako“, ali stvarno me već ubija u pojam što ljudi više ne puštaju franšize da spavaju. Netko je jako dobro komentirao da novi Simpsoni nikad neće biti dobri jer su stari Simpsoni bili inspirirani filmovima, crtićima, glazbom i ostalim kulturnim djelima svog i ranijeg doba, a novi Simpsoni su inspirirani starim Simpsonima.

E da!

Sad mi tek pade napamet da Wednesday polako raste kroz live action godine. U 1960ima je imala nekih 6 godina ili tako nešto. U filmovima je imala nekakvih 12. Sad ima nekih 20. Možda je to obitelj koja stari puno drugačije. U svakom slučaju, za desetak godina očekujem seriju o sredovječnoj Wednesday kako se nosi sa svojom ovisnosti virtualnoj stvarnosti i brine za svog sedmogodišnjeg brata Pugsleya. Možda bu baš dobro, a možda bolje da puste jadno intelektualno vlasništvo da odmori, a ako je nekom od vas starijih jako bitno da se malo zabavi uz Addams Family, odite gledat seriju iz ’60ih. Dan danas je divota.