Kad zbrojim što sve igram i volim, ispada da nisam veliki ljubitelj igara na poteze, bez obzira što uživo volim RPG-ove s wargame elementima, a ponekad i stolne igre. Ali dobro, ja nisam ni čovjek koji voli puno stat i buljit dok mislim. Zapravo me više iznenadilo da Irvas ne voli video igre na poteze, a on doma ima par metara stolnih igara. I istina, video igre nisu taktilne, nemaš figuricu koju digneš i makneš i s njom prevrneš tuđu figuricu pa ovaj popizdi šta radiš debilu i onda kreneš vikat da si ju ionak ubio pa on kaže da kurca si ubio rolaj tu kocku pa primiš čudnu kocku i tak.
I istina je da rijetko video igra na poteze može izgledati i zvučati tako dobro da poželiš reč kako bi radije gledao ekran nego stvarne karte i figurice i mape i čuda Isusova, posebno ja koji volim koristiti fizičke predmete kao dodatak igrama. No ipak, video igre na poteze nude neke kvalitete koje u stolnim igrama fizički ne možeš imati ili ne želiš. Pogledajmo neke primjere
X-com (noviji)
Klasik lova na vanzemaljce iz 90ih je divan produkt svog vremena koji je koristio ekonomiju action pointova, ali to je bilo grozno nespretno da imaš 517 action pointova pa je svaki korak 4 action pointa al ak je uzbrdo onda je 6,3, a ak je nizbrdo onda je 3,9 isuse bože nemrem vjerovat koja smo govna mi nekad igrali. Novi X-Com je puno pametnije učinio to da je pokrao klasični wargame stil i napravio da svaki lik ima move action i normalni action, bez nekih bolesnih detalja npr. da je jako bitno da hakiranje kompjutera traje duže neg pucanje iz pištolja i onda ne možeš tako daleko trčati. Čemu? Ovo je znatno ugodnije za igranje, jebali ih action pointi.
Kakva je igra?
Postoji “hub” koji je nadogradiva baza gdje se vojnici treniraju i opremaju te se istražuje nova oprema za njih, a onda birate gdje u svijetu spasiti ljude kako bi vam države bolje financirale lov na vanzemaljce. A onda je tu glavni dio, taktička igra s RPG elementima, vodite nekih 3-4-5-6 ljudi u misije di se penju po zgradama, skrivaju od patrola, koriste cover dok pucaju, hakiraju, uspavljuju i otimaju aliene, svašta se tu dešava.
Što u ovoj igri komp nudi bolje od stola?
Jedan loading screen je dovoljan da vam igra složi skoro pa unikatan komad fully destructible grada sa npr. srušenim vanzemaljskim brodom, misiju za obaviti, vanzemaljce koji nisu tu da vas pobiju kao igrač u pvp nego da vam pruže mnogo zajebat izazov. Osim toga, imate detaljan character creation za svoje vojnike, to svi vole, posebno u X-com 2: War of the Chosen ekspanziji gdje je količina detalja (a i modova) suluda i još možete koristiti strane jezike pa si možete slagati prave talijane, japance i čuda božja.
No ako vam se čini da je X-com možda previše realističan i eđi, što se još nudi?
Into the Breach
Jako sitna pixel art taktička igra čije neke elemente bih jako rado više vidio po tabletop wargame ili čak rpg sistemima. Vi ste vođa ekipe od tri divovska robota poslana na 8×8 mapu gdje morate pobiti sve divovske bube prije nego razore gradove i sl.
Kakva je igra?
Igra je jako lukava. Zbog veličine i layouta terena te kroničnog manjka damagea i prostora za kretanje, igrač je prisiljen manje gledati na damage output, a više kako da gurne/povuče protivnika i tako ga natjera da sjebe napad ili čak da damagea svoje vlastite jedinice. Vaša artiljerija nije samo nešto što padne i udari nego nešto što odguruje protivnike oko sebe. Bube koje ne lete mogu se utopiti u vodi, sve bube dobiju damage ako ih se zakuca u brdo ili drugu bubu. A nedo bog da neku bubu s bolesnim damageom uspijete nagurati da napadne jednu ili više svojih vlastitih kolega, osjećate se najpametnije na svijetu.
Što u ovoj igri komp nudi bolje od stola?
Primarno randomizator velikih količina uništivog terena, što je vječna tlaka za stvarnim stolom. Ostalo je kao neki puzzle game u kojem ste apsolutno odgovorni za sve što ste učinili, slično kao u šahu. Znate točno što protivnik planira (jer kompjuter može instantno isplanirati kompleksne poteze) i morate “poštimati” svoj utjecaj na terenu da se njihov plan ne obistini. Nisam siguran koliko bi to funkcioniralo u igri gdje dva igrača igraju jedan protiv drugog, ali otvoren sam na prijedloge
Ako želite nešto novo, nešto divlje i besplatno, sličan sustav koristi Fogpiercer, igra u izradi koja zasad ima samo demo, ali daje jako fora feeling jurečeg artiljerijskog vlaka, iako je na poteze. Trenutno imam 5h igranja samo za demo. Kad dođe full game, moral bum valjda na godišnji. Artiljerijski vlak je najbolja jedinica u svakoj ratnoj igri.
Darkest dungeon
Igra koja je inspirirala mnogobrojne druge igre. U pitanju je 1D taktička igra u kojoj svoju kompaniju od 4 lika u ravnoj crti namještate protiv protivničkih likova. 1D zvuči blesavo, ali funkcionira odlično jer “probaj povuč ranged protivnika naprijed, a tenk da im ostane iza” je vrlo jednostavno za razumjeti ali muka za izvesti. A kad imate klasu tipa Jester koja ima potez “napadni i otpleši malo naprijed”, nakon kojeg imate potez Krešendo koji polomi sve protivnike i makne Jestera skroz iza, odjednom morate gledati kako žrtvovati optimalni positioning na par poteza da Jester izvede nešto spektakularno.
Kakva je igra
Igra je audiovizualno čudo s jednom od najboljih naratora koje sam čuo/čitao. Dark fantasy koji ubrzo postane weird fantasy, sve je crtano kao Hellboy, a fantasy stereotipi su odlično prikriveni da imaju neki “svoj” štih. Npr. na imanju koje oslobađate imate štale gdje su svinje, ali ogromne svinje na dve noge. Svaka sličnost s orkovima je slučajna. Imanje ima i svoju uvalu gdje vrijeme provode sirene, nemrtvi gusari i odvratna podvodna stvorenja.
Ali ono što vi radite je da šaljete svoje avanturiste različitih klasa da se probiju kroz hodnike i prikupe blaga i znanja. No likovi su krhki i mentalno i fizički. Nije obavezno da će svi preživjeti ili ostati normalni. Često se vrate s ranama ili psihićkim poremečajima jer ih je svinja zarazila par puta previše. Onda ih treba slati u birtiju, bordel ili crkvu, ovisno o njihovim željama i navikama. Ono što je tu pametno rješeno je da ima osjećaj ubojitosti jer paničarite za životom svakog lika, ali istodobno dolazi više nego dovoljno novih avanturista koji mogu zamijeniti pobijene veterane tako da vi sami kao vođa (valjda) ne možete izgubiti igru.
Što u ovoj igri komp nudi bolje od stola?
Osim samog audiovizualnog iskustva i prilike da igrate sami protiv priče, igra nudi bolesno širok upgrade system, veliku količinu boss monstera, random evenata i drugih stvari koje u board gameu uvijek zauzmu preveliku količinu pripreme i prostora na stolu, sto vrsta špilova i drugih nespretnih elemenata, a feeling ove igre bi trebao biti jako “skučen”. Sve se dešava na tom jednom ukletom imanju punom iznenađenja.
Wargroove
Jeste li ikad igrali Battle Isle jedan ili dva? BI2 je naj bolja igrica. SF taktička igra koju svi pamte samo zato što kad napadneš nekog pa se pojavi novi ekran, dođe 3D scena s onoliko vojnika koliko piše na jedinici i desi se “filmska” scena napada na neprijatelja. Meni je sjećanje najviše na to i na jebeni artiljerijski vlak. Artiljerijski vlak je najbolja jedinica u bilo kojem wargameu. Da vas uistinu mrzim, dragi čitatelju, napisao bih cijeli članak o artiljerijskim vlakovima pa ću radije samo još jednom spomenuti Fogpiercer. Gameplay od Battle Isle je žestoko inspiriran igrom Nectaris za neku Atarijevu konzolu TurboGrafx-16. Ali najbitnije, nešto godina kasnije, stigla je jedna novija igra koja je pobrala osnove tih igara i napravila nešto puno modernije, pametnije, otvorenije i veselije. Wargroove? Ne, Advance Wars! To je Battle Isle samo na kvadratima umjesto hexova, sve je onako cartoonish, fun i pomalo anime verzija modernog ratovanja koje možete nositi u džepu ako imate Game Boy Advance ili nešto što ga emulira.
Dobro a jebeni Wargroove?
Wargroove je nastavio tradiciju Advance Warsa koji, slično Into the Breach, zapravo najviše funkcionira kao taj neki puzzle game sličan šahovskim zadacima. Konjanik dobro ubija sve zemljane jedinice osim kopljanika koji je otporniji od mačevaoca, ali je mačevaoc jeftiniji, ali kopljanik je stvarno puno jači kad je pored drugog kopljanika dok je mačevaoc jači kad je pored komandanta. Vitez je najjači kad ubije metu udaljenu točno 5 polja što je najdalje koliko vitez može… Vidite kamo to opet vodi. Pozicioniranje, čekanje, protunapadi, suptilna namještanja jedinica i sl. Najbitnije, preko Steama ima podršku za asinhrono igranje tako da možete s nekim odradit potez i zgasit igru, a ne stajat i buljit u kolegu gledat kad će povuč potez. Igrajte jednom dnevno ili svakih 6 minuta, kako vam paše. A ima i 2 player co-op kampanja sa zasebnom pričom i posebnim mapama baš da igraju dva igrača. Samo upozorenje: Igra nije milosrdna. Možete si prebacit težinu na Easy ak vas baš veseli, ali ko je još to vidio radit u igri di imate vremena razmislit.
Za sve koji i dalje sumnjaju u video igre na poteze
Da rezimiram, kompjuter radi neke stvari koje jako usporavaju igranje uživo i tako dozvoljava puno luđe skaliranje. Kompjuter može vodit knjigovodstvo svakog od vaših 20 gradova, pratit zdravlje svakog od vaših 120 tenkova, može imat posebni mini game za izgradnju svake od 30 baza… A kad još malo razmislimo, možemo uvidjeti da postoji puno više video igara na poteze nego što se čini. Wordle je video igra na poteze. Skoro svaka Match 3 igra tipa Candy Crush je igra na poteze. Ako malo zaškiljimo, možemo reči i da su interaktivni razgovori u video igrama često forma igre na poteze, samo umjesto vojnih odluka birate rečenice za izgovoriti nekome u nadi da ćete navigirati kroz labirint dijaloga i iziči na izlaz koji ste htjeli. Zapravo su mnoge video igre na poteze i često su odlične.
