Ne znam gdje ste vi bili ’91. ali ja sam imao 11 godina i smijao se teškom danu gospodina Oskara. Ovo remek dijelo hrvatske umjetnosti u području bon ton edukacije, napokon je na internetu. Kad kažem “na internetu”, stvarno mislim na internetu. Ovaj film nisam našao nigdje niti spomenutog, osim pri dnu neke arhive zagrebačkih knjižnica. Nema youtube. Nema torenata. Nema IMDB. Nema Wikipedije. Kad gledate biografije ljudi koji su radili na filmu, težak dan gospodina Oskara se ne spominje kod nikog.

A imena u produkciji su dosta žestoka. Na špici se nalaze Ivan Kušan, Arsen Dedić, Oliver Mlakar, Branka Cvitković… Ako ne znate ni jedno od ovih imena, pitajte mamu jel čula za ikog od njih.

Neka igre počnu

Težak dan gospodina Oskara počne žestoko. Bez ikakve najave, samo cold open, usred scene. Mlad i skoro gol Oliver Mlakar bilda mišiće pred ogledalom. Ali ubrzo otkrivamo da se ispod te snažne i samouvjerene vanjštine skriva psihopat opsjednut bon tonom. A kako i nebi bio kad se svi oko njega ponašaju kao stoka? Stalno se čini kako samo jedan lakat na stolu dijeli Oskara od teške robije zbog trostrukog ubojstva. Ali ipak, svi su sigurni jer, kao što znamo, bon ton nalaže kako nije lijepo ubiti nekoga, a gospodinu Oskaru je bon ton misao vodilja, alfa i omega. Počne najavna špica. Arsen Dedić zapjeva o bontonu dok se publika veže jer vožnja počinje.

Idućih sat vremena gledamo intrige u klasičnoj post-komunističkoj firmi u kojoj radi Oskar, njegova žena, njegov direktor i neki statisti. Direktorova žena ne radi u firmi, ali stalno se smuca tu negdje i stalno baca oči na gospodina Oskara i njegovo muževno poznavanje bon tona. Za to vrijeme, gospodin Jazić, direktor, piše ljubavno pismo Oskarovoj ženi, što užasno uznemiri gospodina Oskara. Naime, gospodin Jazić je tipkao ljubavno pismo na pisačoj mašini, što nikako nije po bon tonu.

Mala boleština gospodina Oskara

Kroz cijeli film se prožima taj neki čudan psihološki element, uključujući trenutke gdje su svi toliko istraumatizirani od Oskarovog kvocanja da čuju njegov glas u glavi kad god se ponašaju ko stoka, a u njihovom slučaju, to je stalno. Meni se čini teško razlučiti koliko je autor bio svjestan tog psihološkog elementa. S jedne strane, film je iz razdoblja kad je bilo normalno da su neki psiho stalkeri nesvjesno prikazani kao šaljivi protagonisti. Svima poznati primjeri su mrs. Doubtfire, ili, u našem slučaju, Balkanski špijun.

S druge strane, gospodina Oskara je pisao Ivan Kušan. Prije nego je odbrijao u kombinaciju lukrativnog domoljublja i pisanja knjiga za samoga sebe umjesto za publiku, Kušanu nije bilo strano zavlačit se u mračnu stranu ljudskog uma. Čak i kod knjiga za djecu, sjetimo se da Lažeš Melita obrađuje temu patološkog laganja, a Ljubav ili smrt uključuje pokušaj samoubojstva. Ok, vrlo komični Rube-Goldberg pokušaj samoubojstva. Zapravo, kad si bolje razmislim, Težak dan gospodina Oskara je tak nekak napisan i snimljen prek kurca…

Stalno se pije, stalno se puši, stalno se jede, nikog niš ne jebe.

Jedna stvar koja se jako osjeti u ovom filmu, svi se jebački zabavljaju dok glume. Onako su prirodno karikirani uz dašak improvizacije (za razliku od modernih humorističnih serija) i nema onog da netko glumi jedenje i pijenje. Tu se cugaju vina, gemišti, likeri, žestice gospodin Oskar pizdi kad netko naručuje crno vino uz ribu ili kad traži vinjak s ledom. Ždere se janjetina, a gospodinu direktoru je cigareta stalno u zubima. Jedini film koji mi sad pada na pamet da ima veću količinu stvarnog jela, pića i duhana po minuti sadržaja je General Horse and the Package of Doom.

A lokacije i snimke su vidno gerilske. Sve je puno stvarnih prolaznika, nekakvih random parkića, hodnika, tramvajskih stanica, pravih stanova i jedan očito sponzorski restoran. Većina toga je snimana u okolici Vrbana tj. Jaruna. Posebno je prekrasno gledati sve te lokacije i proučavati što se sve promijenilo. Nisam imao tako zabavan lov na lokacije još od onog Kapetana Amerike gdje Hrvatska glumi Italiju pa kroz dio filma ekipa juri kroz talijanske ulice grada Rima, od Trga žrtava fašizma do Botaničkog vrta.

Ste spekli kokice? Vrijeme je za gospodina Oskara!

Da ne naklapam dalje, vrijeme je da pogledate film i javite se da usporedimo dojmove. Traje 60 i kusur minuta, a ja sam ga lijepo skopiro s video kazete pomoću jeftinog USB pretvarača signala i Open Broadcasting Software programa, jer mi je taj bio pri ruci. Snimka je dosta dobra iako ima malo pucketanja i grešaka. Ali mislim da je to više krivnja šrot pretvarača i OBS-a, jer kazeta je u super stanju. U svakom slučaju, zgasite svjetlo, skinite svoje divovske šešire, privucite svoje najmilije, stisnite Play i naučite nešto o tome s koje strane ceste hoda muškarac, s koje žena, kako se digne kapa za pozdraviti nekoga, koji su najbolji trenuci za pušenje u restoranu prilikom večere te mnoge druge vrlo korisne savjete gospodina Oskara.

Update: Digo sam film i na archive.org tako da bude dio kulturnog miljea interneta.