Bile su neke srednje devedesete. Kretao sam u srednju školu. Još uvijek sam ličio na srednje debelog tukca sa srednje čudnom kosom koji svugdje nosi istu trenirku i vjerojatno nije skroz siguran što je to moderna glazba. Kasnije sam saznao da su moj aspie hobo chic neka djeca protumačila kao žestoko siromaštvo i bila su uvjerena da sam izbjeglica. I takav jedan šeta cestom, kadli mu se nenadano obrati neka baba. Samo je rekla kako ima nešto za mene i uvalila mi najgenijalniju naslovnicu koju sam ikad vidio.

Da, to je časopis Jehovinih svjedoka zvan Probudite se! Moderniji i napadniji rođak Kule stražare. Bio sam zadivljen ovim hair metalcom koji agresivno plazi jezik i izgleda nekako ekstra sotonski dok nosi ogromnu zlatnu lančugu. Suprotno od njega, bio je reper koji iskrivljuje prste kao da baca čaroliju dok repa, a po sebi nosi hrpu zlata i obilježja neke krščanske sekte koja promovira stvari totalno drugačije od krščanske sekte koja mi je dala ovaj promotivni časopis. Osim smiješne naslovnice, unutra mi je sve pisalo nešto glupo i nije mi bilo bitno što random baba misli da je moderna glazba. S vremenom je časopis završio u smeću jer su me u tom razdoblju uspjeli držati u uvjerenju kako nije dobro hoardati bizarne kuriozitete.

Godinama kasnije, počeo sam otkrivati divote krščanskog i nekrščanskog okultizma. Dijelom zbog znatiželje oko različitih filozofskih aspekata, ali najviše zbog beskrajnih internetskih svađa, na primjer, oko toga jel Isusek zakucan na križ ili stup ili trokrilni ormar. Bitnije, što levitski zakonik tvrdi o seksualnosti i zašto je to bitno ljudima koji ne zalaze u seksualnost. Smiješ li umrijet bez da si se obrezao? Može li se, nakon smrti, duša odvojiti od tijela i otići u druge ravni postojanja ili je tijelo mrtvo do apokalipse kad ćemo svi ustati kao fizička tijela i malo prošetati po vječnom izobilju?

Uz sva ta neopisivo bitna pitanja, mene je stalno grizlo zašto sam bacio ono remek dijelo od naslovnice i što su ono objašnjavali da je moderna glazba. Tražio sam po internetu al kurca nađeš u ranim 2000ima, posebno od ljudi koji svako desetljeće do dva najave neki kraj svijeta pa kasnije zataškaju cijelu priču. No ja nisam odustajao…. mislim, nisam jako odustajao. Svakih nekoliko godina bih bacio pogled po beskonačnim internetskim arhivama u nadi da ću naiči na ovu naslovnicu.

I evo, krajem 2021. Sv. Nikola je blagoslovio moju potragu. Na službenoj stranici nisam ništa pametno našao jer ne arhiviraju slike, ali na avoidjw.org je kompletna arhiva svih njihovih časopisa. Malo je bilo teško skidati jer su sve bili skenovi natrpani u ogromne godišnjake koji se sporo skidaju. Nakon dovoljno unakrsnog uspoređivanja tekstova službene stranice Svjedoka i nerazrijeđenih arhiva Anti-svjedoka, pronašao sam traženu naslovnicu… i ponovo zavirio unutra!

A što se nudi unutra?

“There are, however, certain forms of music in which the most unwholesome of subjects are explicitly featured. This presents a special challenge. U.S.News & World Report describes the primary theme of heavy metal music as “teenage nihilism, complete with liberal doses of violent sex and occasional thoughts of suicide.””

– neki tenkre

Odmah iz teksta možemo vidjeti kako su ovo pisali ljudi koji su zaboravili kako je to biti tinejđer. Znam da je to najneugodnije doba i da svi potiskujemo sve idiotluke koje smo tada radili i izjavili, ali ovolika mjera potiskivanja vlastitih misli iz prošlosti stvarno zahtjeva naprednu mentalnu euritmiju.

Nastavak je sve što očekujete, ali mene posebno fascinira kako je velik naglasak na to da je moderna glazba ponižavajuća. To me je sjetilo na nekog komičara (ubijte me ak se mogu sjetit kojeg) i njegovu izjavu da postoje dvije vrste ljudi – oni koji misle da se reper njima prijeti i oni koji se osjećaju kao reper kojeg slušaju. Evo ne mogu kriviti ove prve za ništa i imaju apsolutno pravo na to da im je nečije kurčenje neugodno, ali napisati novine o tome kako bi trebalo konzultirati ljude koji to slušaju i objasniti im da nema isprike za unošenje nasilja u um, unesem im ja mamu u sisu, šta oni znaju šta valja od muzike.

Na kraju teksta su handy upute za pobijanje svakog argumenta kojeg bi imao dobri krščanski slušatelj nekog grozno agresivnog Heavy Metal benda. Npr:

“Life in this world is so unjust. Can we really blame these bands for expressing their anger at world conditions?

The Bible encourages righteous indignation against the evils of this system but points to the Messianic Kingdom as the solution.

—Daniel 2:44; Matthew 6:9, 10.”

Za kraj vam nudim jedan muzički kutak. Obratite pažnju na sliku gore. u prvom planu je ogromna ploča navodnog benda The Depressions čiji pjevač liči malo na metalca s naslovnice časopisa. Nakon omanje istrage (tj. utipkavanja “the depressions” u youtube), pronašao sam jedan totalno drugi, ali odličan old school punk band istog imena. Uživajte!