Sad ja pametujem o flexi disc pločama, a nisam pristupio gramofonu već 10 godina. Ali nedavno sam otkrio da me jako smiruju internetski sadržaji koje proizvode sakupljači ploča. Ponekad sate provedem u nekoj od glazbenih sekcija archive.org virtualne knjižnice. Ponekad si upalim na youtubeu neke ljude koji kopaju po kutijama i gledaju naslovnice. U redu je, samo da se netko veseli starom glazbenom mediju u pozadini dok ja radim nešto drugo. Kazete su isto cool, čak i digitalne arhive glazbe sa prastarih kompjutera i igračih konzola.
I tako gledam ja kako stari kanadski punk intervjuer Nardwuar priča sa svojim prijateljem i krenu oni vadit neke savitljive kockaste ploče koje nazivaju flexi disc. Ploče izgledaju grozno tanko, ljudi u chatu spominju kako su se te ploče sa svakim slušanjem trošile na uhogled, a sadržaj na njima je sve redom bio neko jeftino smeće. I tu sam se sjetio! Pa u kutiji s pločama moje obitelji ima nekih flexi disc ploča!

I fakat, par nekih “Džuboks” ploča. Koj je kurac Džuboks? Kao dijete sam mislio da su to roditelji izvadili iz nekog starog juke boxa. Pitao sam mamu koja mi je rekla kako je to dolazilo sa časopisom koji je u sedamdesetima izlazio uz Večernji list. Nakon malo guglanja sam otkrio da je to sve uglavnom rekla krivo. Džuboks je časopis iz koji je samostalno izlazio još od 1966. i bio prvi časopis o striktno rock glazbi u bilo kojoj komunističkoj državi ikad. Na hrvatskoj wikipediji se naravno kurca nađe jer su ju do prekjučer održavali nacisti. Ali bar postoji popis imena u kojem se da prepoznati par bitnih kao što je Koja iz Discipline Kičme ili Darko Glavan, legendarni glazbeni kritičar poznat po tome što ga je zgazio auto.

Ispade kako je početak flexi disca bio u istočnom bloku i koristio se za svašta, od bootleg zapadnjačke glazbe do govora velikih vladara svima nam dragih militantnih strahovlada. No kako Irvasa danas uglavnom čitaju balkanski punk boomeri, nema smisla da puno pričam o tome što vjerojatno već znaju, možda bolje da spomenem kako se flexi disc koristio na zapadu. Tamo su objeručke prihvatili ultra-jeftini i savitljivi te lako prenosivi medij kako bi mogli nasrat zvuk uz raznorazne časopise, stripove, igračke, prehrambene proizvode ili bilo kakav drugi proizvod koj bi zanimao neko dijete ili tinejđera.

Čak se i softver mogao urezati na ovaj tanak ali fascinantan komad ekološke katastrofe 1970ih.
Za one koji žele znati više o softveru na pločama, mogu spomenuti kako je u 1980ima čak i par lokalnih glazbenika prilagalo softver na svoju ploču. Na primjer, Bajaga je na b strani jedne svoje singlice imao snimljen program za ZX Spectrum. Vama nježnijih ušiju i profinjenijeg glazbenog ukusa preporučam da ugasite zvuk dok gledate kako izgleda program.
No ta priča nas udaljava od glavne teme, FLEXI DISC!
Vratimo se mi na zapad i neke prekrasne flexi diskove koji su dolazili uz neke medije. Jeste li ikad čuli za strip Billy and the Boingers? Šaljivi stripić iz 1980ih o životinjicama koje rade svoj metal band. Nije neka vrištaona od smijeha, ali je jako simpatično. Bar jedan album dolazio je sa flexi discom na kojem su bile njihove pjesme. Pjesme su vrlo in-character, pravi žestoki ali cartoonish rock sa povremenim drombuljama i tubom, baš kao u stripu.

Ovdje vam je A strana. B stranu pod imenom “U-Stink-But-I-♥-U” si potražite sami.
Ali nije flexi disc dolazio samo uz artsy sadržaj. Ne može Rus da pokrene lavinu jeftinog proizvoda u svrhu komunističke propagande ili legalnog piratiziranja zapadnog sadržaja, a da Amer to ne iskoristi za jeftinu eksplataciju djece koja kupuju smeće. Bi li vi kupili kornflejkse da uz njih dobijete brzo trošivu savitljivu ploču sa idiotskim skečem kojeg prati nazovi-disko pjesmica? Naravno da bi! Zato vam predstavljam Count Chocula kornflejkse i ploču pod imenom “The Monsters Go Disco” zaljepljenu za stražnji dio kutije!
I za kraj, da vam ne bude totalno zlo, ostavljam vam kolekciju šaljivih rock pjesmica koje su dolazile uz dugovječni humoristički časopis MAD Magazine. Nisu najbolje na svijetu, ali morate bar priznat da su slušljivije od grofa jebenog čakule.