Commodore 64 – top 10 igara za C64

5
(6)

Dobro došli u izbor najboljih igara za Commodore 64 olitiga C64, onu mašinu na kojoj danas hipsteri rade art od znakića. Ovu listu poredali smo (Irvas i Dikobraz) iz sadašnje perspektive starih konja. Odnosno, neke igre su nam nekad bile bolje a danas vidimo neke detalje koji su ostarili poput najfinijeg octa. Ali ipak nisu neke prevelike razlike jer kad pogledaš igru za Commodore 64, nostalgija te odma spuca u djetinjstvo.

Ohh vremena li divna i blažena kad se na naštimavanje glave sa šrafencigerom oliti kacavidom odnosno odvijaćem. Vrtiš sim tam do besvjesti da potrefiš položaj glave na kazetofonu od komodorca. I onda te predivne hipnotičke linije u boji u koje zuriš 10 minuta nadajući se da nakon toga slijedi igra a ne ?LOAD ERROR. Aj zurite u ovo 5 min.

Još samo 4 minute i 53 sekunde

U životu nisam imao jednu jedinu original igru za komodorca. Sve do jedne pirati bez jednog oka. Svaka top lista nekog ostavlja napižđžđenim pa tako će i ova. Kao prvo, nismo odigrali svih desetak tisuća igara koje su ikad izašle za C64, ali dobar dio jesmo. I ne, nismo ih igrali opet na nekom preživjelom komodorcu na nekom posranom mini ekranu nego smo guštali u modernoj tehnologiji. Emulatori s ubrzanjem učitavanja, joystici i tastature koje se ne pokvare nakon 10 sekundi igranja Dechatlona, lijepi veliki monitor na kojem vidiš svaki krivi piksel. Stolci na kojem ne potrgaš leđa dok ih doneseš pred kompjuter. Ma sve je sada bolje, štogod neki tvrdili.

Igre su obrnutim redom posložene prema tome koliko smo im dali bodova. Pa krenimo neredom.

10. Rick Dangerous

Rick Dangerous za bod je izgurao nekoliko igara – Boulderdash, Ramba i ubojicu joysticka Decathlon. Rick Dangerous je plaformer koji izašao kasno za Commodore 64 tek 1989te, no ok gledano da još uvijek izlaze nove igre od ludih zaljubljenika u C64, 1989 je skoro pa prekjučer! Krasan platformer za one koji imaju nerva pamtiti gdje je koja zamka. Pogledajte kako je izgledao cover za originalnu igru, mmm da, svi smo si bili Indiana Jonesi iako mi je Rick oduvijek zgledao u igri ko da je Bob Rock. Da igru ne treba učiti napamet, kotirala bi puno više.

9. Blue Max

Veliki broj igara koje su izašle za C-64 moglo se igrati i na Spectrumu pa tako i Blue Max. Ono što je bilo cool u igri je da se mogla kontrolirati i visina na kojoj vaš dvokrilac leti i veliki broj raznovrsnih “meta”. Moglo se i pucati mitraljezom i ispuštati bombe. Umalo jednako dobra igra di letiš i rešetaš nam je bio Uridium. Jedna od ove dvije dolje nije Blue Max a jedna nije Uridium.

8. Pitstop II

Wrooom!!!! Autotrka u kojoj možeš namjestiti broj krugova, ima 6 različitih staza, gume se troše pa ih treba zamjeniti a i napumpat benzina što brže ma skoro ko najnovija Formula 1. Ma da bilo je još hrpe divnih utrka kao BMX simulator, ATV simulator pa Stunt car racer… ali evo Pitstop II je kod nas ubrao najviše bodova, posebno što si mogao uči u pit stop i igrati svoje servisere.

“ko ti je ovo radio?”

7. International Karate

Puf! Tras! Pljas! Žvang! Karate! 86-te smo prvi puta zaigrali ovo, dakle dvije godine nakon Karate kid prvog nastavka i sivi smo htjeli biti taj Kid, Karate Kid. INT karate je i sad dovoljno ok za odigrati. Tip joysticka koji je umro dok sam igrao INT Karate je na slici, neka je krepo imo sam žuljeve od njega ko da sam drvosječa. Zapravo imo sam dva takva al drugi je krepao dok sam igrao Into the Eagle’s Nest koji nikad nisam prešao do kraja jer eto bil sam loš. U The Next Karate Kid odnosno četvrtom nastavku koji valjda niko nije gledao a film je grozan , glavni lik je Karate kidica dok je mister Miyagi jadan već s jednom nogom u penziji.

6. International Basketball

Ova košarka je skoro pa bez mane osim što ima manu, a to je da vrlo lako napravite faul odnosno prekršek u napadu. Ostalo je Andrew Spencer isprogramirao predivno. Pljesak kad date tricu i dizanje pehara na kraju tekme simpa su začini igri. Ako me neko pita oš igrati NBA 2K21 ili INT Basketball odgovor je jasan i krasan INT Basketball. Manje pixela više zabave.

5. Leaderboard

Golf. Leaderboard je bio fora jer ju je moglo igrati 4 igrača, naravno ne istovremeno neg si čeko svoj potez. Ali postoji to neko veselje dječjeg tuluma gdje jedan igra svoj potez dok mu ostali mašu rukom blizu glave i viču “ne diram te, ne diram te”. Grafika je za ono doba bila nevjerojatna a igrivost joj je i sad super. Ova igra je jedan od glavnih krivaca zašto su golf igre idućih 10ak godina postale mjerilo standarda napredne grafike koja se iscrtava pred vašim očima. Nekim čudom, to stalno crtanje nikad skroz ne dosadi, posebno kad ta grafika izgleda stoput bolje nego bilo koja druga igrica svog razdoblja.

Igre se moglo snimati na kazetofonu pa je ekipa koja je to znala eto snimala igre tako da je na radiju našla stanicu di su se puštale hmm pa igre :). Stisneš record tape i eto ti igre. Tko zna možda Irvas organizira neki turnirček u nekim od top 10 igara s ove liste.

Ovo je nekih 6-7 godina starije od Linx 386 Pro

4. Popeye

Crtići s Popajem su fakat munjeni ponekad čak nadrealni i kvalitetom priče idu od grozote do divote. Ovakvog tipa igara za C64 je bilo brdo i od takvih ova nam je super sjela. Igra je kratka to joj je možda glavna mana ali stvari su na ta tri jedina nivoa jako dobro posložena da možete uživat u igranju. Gameplay je nemilosrdan ali pošten i ostavlja puno prostora za strategiju i management resursa – biranje trenutka kad koristit most ili skakalicu, kad potrošiti špinat, jel riskirat pa uhvatit srce koje Oliva baca odmah ili pustit da padne pa hvatat kad je pri dnu sporo. Ali nije ni čudo da je igra bila tako genijalna, na originalu za arkade je radio Nintendov Shigeru Miyamoto osobno.

3. Barbarian

Barbarian!!! Mačevanje u kojem blokiranja udarca imaju smisla! Onaj koji misli da će pobjediti nasumičnim divljim stiskanjem i mlataranjem po joysticku završi tako da mu glava više nije na ramenima a kasnije dolazi goblin koji tu glavu šutne nogom van scene, e to je moment koji smo svi obožavali u igri. Igra je bila zabranjena u Njemačkoj zbog nasilnog sadržaja, religiozni su se našli slati pisma jer su ih uvrijedile bradavice koje se vide na ženskoj koju spašavate od zlog čarobnjaka Draxa. Muške bradavice su im bile ok, to svi vole.

Barbari se mačuju, goblin igra nogomet.

Muzika je jedna od najboljih za C64 a kad smo kod toga Last Ninja ima super muziku a kad smo kod toga ima band koji muziku iz igre odsvira maestralno pa bacite uho na ovo razvaljivanje a kad smo kod toga Last Ninja nam se ponovnim igranjem nije nimalo dojmio a kad smo kod toga igrivost Barbariana je famozna a kad smo kod toga ovo je fakat duga rečenica a kad smo kod toga Yoast Seo bi da ja pišem kratke rečenice a kad smo kod toga ja ne želim. I sada i još čekamo na igru u kojoj se mačuješ i imaš ovakav dojam! A vidi tu krasotnu naslovnicu Ultimativnog ratnika.

Provjerio sam, za naslovnicu se nisu fotkali programeri igre nego neki drugi ljudi.

2. The Great Giana Sisters

Ispadaju vam oči jer nismo stavili Super Vodoinstalaterija nego seke Giane!? E pa Super Mario Bros nisu postojali za Commodore 64. Original Giana Sisters je baš i zato super teško nabaviti. Jedini razlog zašto je ova igra danas ikom dostupna su pirati. Nintendo kad je vidio ovu očitu kopiju superbrkatog talijana čija su prva tri levela identična Super Mario levelima, brzo su poslali čitabu i povukli igru s tržišta. Ovaj platformerko je zaista toliko sličan Super Mario Brozu do mjere, ko da smo i njega stavili. Čak je postojao i sprite hack koji je bio Giana Sisters, samo su likovi i par neprijatelja izmijenjeni da izgledaju kao Super Mario. Rijetka je igra na c64 kojoj sam vidjeo kraj. U to davno doba nije postajao SAVE. Nema spašavanja. Nego, gdje smo skidali večinu igara? Evo tu. A koji emulator koristiti? Tu si neki odaberi.

1 Emlyn Hughes International soccer

Ok jedan od nas koji smo igrali, a to je Dikobraz, o nogometu tolko ne zna da je to čudesno! Ali eto ova igra nas je zabavila do mjere da je došla na prvu pozciju sa bodovima i tako ispala najbolja igra za Commodore 64 na svijetu. Iskreno, razlike su između prve i druge pozicije u jednom bodu, kao i druge i treče. Emlyn Hughes je nogomet koji kad je izašao je bio najrealističniji nogomet izašao je i za Spectrum, Amstrad, Atari ST pa i za Amigu. Match Day II i Microposse Soccer dva su nogometa sa C64 koji ne nude jednaku zabavu koliko god vi vjerovali u to.

I dalje u glavi čujem duboki zvuk udarca lopte

Ovo nije arkadna pucačina koja zahtjeva žestoke reflekse nego je puno bitnija vještina i taktika. Kontrola koju igrač ima tjekom igre neusporediva je sa svime prije nje a i dugo poslije. Osjećaj težine lopte je audiovizualni fenomen. Sistem usmjeravanja lopte je odličan, možete dat gol petom, možete lobati, uklizavati sve to drugi nogometi su izveli slabije i igrivost je zato takva da je liga u ovoj igri postajala do nedavno. Igra je izdana 1988 i do 1992 nemaj drugih nogometa do ovog. Tek sredinom 2010ih je izišao Kopanito All-Star Soccer, nogomet koji se svojom zabavnošču može imalo nositi s Emlyn Hughes za Commodore 64.

Igre na komodorcu bile su dobre. Ali ideja da su igre nekad davno, davno bile bolje, to ne stoji. Priče danas pišu pisci koji razumiju igre, a i pisanje. Animacija je stoput bolja. Zvuk (+ muzika) je danas jednostavno dobar, a onda si mogao samo abjuzat pištavac za sistemske akcije koj zvuči božemiprosti ko otamaton. O artu da ne pričamo. Koliko god je fascinantno što su sve genijalci tog doba uspjeli ugurati u prastaru 8-bitnu kutijicu veličine vaše tastature, ne znači da su se igre danas pogoršale. Tko god to tvrdi, vjerojatno igra krive igre. Garant igra Fifu pa se čudi kak su danas igre tak loše.

Commodore 64 iliti debeljko pun je nostalgije.

Daj nam nekih pehara

Reza: 5

Niko još nije glaso.

Ak ti je bilo dobro, podijeli, ne budi sebičan

Šalji dalje!