Nisam neki pretjerani fan komunizma. S jedne strane, trebalo bi zvučati kao nešto što se meni sviđa, sa svim tim ljudskim pravima, radničkim samoupravama i svemirskim retro-futurizmom. Čak i na papiru end game utopija zvuči izvedivije od npr. anarhizma, ali u praksi… nije čak ni problem što za sobom vuče tolike militantne strahovlade, ima i “demokratskih” država koje su još gore, veći je problem moje učestalo iskustvo sa sretanjem prosječnog komunista koje je jako slično iskustvu sretanja prosječnog konzervativca – ubrzo shvatiš da mu političko mišljenje nije stvar nekog straha od promjene nego, duboko u sebi, on samo želi da na vlast dođe neki ljuti seksi dedica koji asertivno lupa šakom u stol i viče nam da ćemo sad mi svojim radom pokazati kako smo bolji od drugih ili ćemo dobit po guzi. Idemo delat! Povijest je pokazala da takav stav uglavnom vodi u korumpiranu i militantnu rupu kojom upravlja ludi megaloman čija sposobnost vladanja je na nivou držanja lanca trgovina koji će propast ako itko od zaposlenika ode na godišnji, a ako prosvjeduješ protiv njega, dođu ti tenkovi na trg.
No unatoč tome, kad moj omiljeni tankie Aleksandar predloži neki game jam, ja odmah pitam jel smije i moj pas doć jer inaće ostajem doma, ko ga jebe. Ovaj put je imao pravi poziv. Game jam, na jedan neradni dan, u vlaku Zagreb-Osijek i Osijek-Zagreb, smije moj pas, dobit ćemo jesti. Onda mi je rekao da ću ja bit programer a on će mi utrapit pisca pa sam krenuo slagat dizajn za narativnu igru tako da pisac ima što za radit. Onda je bila rošada timova, a ja sam nagovorio frendicu da mi bude artist iako u životu nije radila na igrama ili profesionalno crtala, ali ima ogroman set flomastera iz Tedija za 8€ ili tako nešto. Na kraju smo tim bili nas dvoje i moj pas. Pisac je otišao u neki treći tim, na žalost ili na sreću.
Tema je bila problem privatizacije željeznica i kamo to vodi. Ja sam, normalno, mišljenja da je željeznica javno dobro koje služi da promet teče brzo i neometano, a privatni vlasnik misli da je željeznica njegova prčija koja služi za priljev novaca, a sve ostalo je nebitno. Prije game jama smo imali malo predavanje od cca 400 slajdova, od kojih smo pogledali 12, a radilo se o tome kako nam je država razrezala HŽ na nekoliko firmi od kojih jedna posjeduje prugu, druga popravlja prugu, treća vozi putnike, četvrta se pravi da vozi teret al zapravo svira kurcu i mislim da postoji još jedno 5-6 firmi za koje je vrlo bitno da su međusobna konkurencija jer je to normalno.
Inspiriran ovim prekrasnim informacijama, zamislio sam igru di si privatni vlakovođa koji traži i prevozi milijardere u luksuznom vagonu pa bira gradove di ići, a povremeno pokušava nadodati vagon sa siromašnim putnicima da se besplatno voze. Imao sam i sto drugih ideja, ali kako je moja sposobnost programiranja malo grozna, u našem vagonu nije bilo struje pa smo svako tolko morali trčat punit laptop i mobitele, a internet je bio više prijedlog nego usluga, na kraju je ispala više onako narativna priča sa samo 1-2 izbora i malo animacije vlaka kako vozi. No za nekih 10ak sati posla, mislim da smo baš lijepo sve obavili.
Igra je vertikalna pa ju slobodno zaigrajte i na mobitelu. Navodno će negdje u listopadu bili neka izložba di će ljudi vidit igru i divit joj se, a čitatelji irvasa mogu probati instantno tako da kliknu link dolje.