{"id":713,"date":"2021-07-07T03:04:00","date_gmt":"2021-07-07T01:04:00","guid":{"rendered":"https:\/\/studiospektar.hr\/irvas\/?p=713"},"modified":"2021-07-15T17:18:22","modified_gmt":"2021-07-15T15:18:22","slug":"printane-mape-i-drugi-fizicki-dodaci-za-video-igre","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/studiospektar.hr\/irvas\/printane-mape-i-drugi-fizicki-dodaci-za-video-igre\/","title":{"rendered":"Printane mape i drugi fizi\u010dki dodaci za video igre"},"content":{"rendered":"\n

Upute, code wheels, printane mape i drugi dodaci za video igre nisu bili ne\u0161to meni poznato u djetinjstvu. Odrastanje na balkanu je zna\u010dilo hrpu jeftinih piratiziranih igara. Kupovale bi se kazete s desecima igara za neke smije\u0161ne pare u kojima je kazeta ko\u0161tala skoro koliko i sve igre zajedno. Slu\u0161ali smo mitove i legende o ljudima koji imaju neke “originale”, \u0161to god nam to zna\u010dilo. Na po\u010decima nekih igara su bila neka pitanja i moglo se odgovoriti bilo \u0161to jer je to netko “probio”. Valjda je taj netko u\u010dinio dobru stvar, \u0161ta ja znam, ja sam dijete u Jugoslaviji, a ne neki tehno-poznavatelj probija\u010da.<\/p>\n\n\n\n

Tek u 1990ima su po\u010deli dolaziti ti neki bizarni zakoni u kojima je sve moralo biti “original”, \u010dak i video kazete u videotekama! Ali stare igre su mi ostale u sje\u0107anju kao neki \u010dudni taktilni interfejsi na stranom jeziku i bez ikakvih uputa. Prvi cilj je bio \u010da\u010dkati po joysticku i tipkama, otkrivati kako igra radi. Tek pod starije dane sam otkrio da su “originali” dolazili s uputama u kojima je to sve ve\u0107 pisalo. Ali ne samo s uputama\u2026<\/p>\n\n\n\n

Isprintaj mi mapu<\/h2>\n\n\n\n
\"zork
Mapa podzemlja za Zork. Mo\u017eda bi ju neki smatrali varanjem, al ti neki nek odjebu nekam.<\/figcaption><\/figure><\/div>\n\n\n\n

Prvi \u0161ok prekrasnih dodataka mi se desio u kasnim 1990ima kad sam, zahvaljuju\u0107i internetu, otkrio da Sid Meyer’s Pirates! za Commodore 64<\/a> ili Amigu nije tako \u010dudna i komplicirana igra u kojoj \u010dovjek mora napamet znati povijest Kariba. Uz originalnu igru je dolazila jebena mapa sa svakim gradi\u0107em jasno ozna\u010denim. Jo\u0161 ve\u0107i \u0161ok mi je bio kad sam na internetu prona\u0161ao tu famoznu mapu<\/a>, isprintao ju na dva A4 papira, zalijepio najfinijim selotejpom i pozvao susjeda da mu poka\u017eem kako se ta igra iz na\u0161eg djetinjstva igrala. Idu\u0107ih par ve\u010deri smo napu\u0161eni ko zvjeri ponovo putovali karibima kao u djetinjstvu, ali ovaj put u kompletnom iskustvu. Ako bi nam neki gradona\u010delnik ponudio pi\u010dku svoje k\u0107eri jedinice, pod uvjetom da odnesemo njegovu ljubavnu poruku drugom gradona\u010delniku u Curacao, vi\u0161e nebi morali re\u010d “Di je taj kur\u010devi kurac kao? Probaj tamo prema jugozapadu\u2026” nego bi pogledali na kartu i VOZI MI\u0160KO! Lov na blago je bio \u0161okantno prekrasan, uspore\u0111ivanje in-game “mape do blaga” i fizi\u010dke mape je bilo taman dovoljno \u010dudno da treba napregnut mozak, ali ne sad ne\u0161to konfuzno da ti bude te\u0161ko. Taman savr\u0161eno za ugodno igranje.<\/p>\n\n\n\n

\"stardew
Stardew Valley mapa koja je istodobno i bojanka, autor je neki tip na internetu.<\/figcaption><\/figure><\/div>\n\n\n\n

Tu je po\u010dela moja ljubav za printane mape uz video igre. Ne originalima, to nikako. Originalne mape su lijepi ukrasi za stolne RPG-ove, za objesit na zid, ili za fotkat, stavit na internet pa dobit lajkove. Ako \u017eelim igrati igru di \u0161etam svijetom, otkrivam mjesta i ponekad se moram vratit u neki od ranijih gradova, lijepe printane mape su savr\u0161en dodatak. Po njoj mi nije \u017eao ak \u010dr\u010dkam svoje komentare, dodajem podsjetnike, mrvim duhan, prolijem par kapi vina ili \u010dak namjerno spalim malo rubove da bude vi\u0161e kao neka izgubljena mapa.<\/p>\n\n\n\n

U dana\u0161njim igrama, naravno, nije ba\u0161 tolika fora imati printane mape. Unutar svake igre ve\u0107 dolazi digitalna vi\u0161edimenzionalna mapa s opcijama za markere, podsjetnike, pi\u010dke materine. \u010cak i novi Pirates! remake iz 2000ih ima in-game mapu. Ali meni je i dalje drago igrati s fizi\u010dkom mapom, posebno fantasy ili povijesne igre. Iako, Star Control 2 bez zastarjele fizi\u010dke mape <\/a>je kurac, iako je u pitanju znanstvena fantastika. Ukratko, pravila su samo ona koja si stavite. Imam u nekom tuljcu divovsku mapu Cyrodiila printanu u boji na A2, spremnu kad \u0107u opet zaigrat Oblivion od po\u010detka jer sam izgubio stare sejvove, a mapa unutar igre mi ga mo\u017ee popu\u0161it.<\/p>\n\n\n\n

Nisu fora samo printane mape, ima ne\u0161to i u knji\u017eicama<\/h2>\n\n\n\n

Printane mape su, naravno, moj omiljeni dodatak. Ali ima toga jo\u0161. Uz mnoge igre su dolazile i jeba\u010dke knji\u017eice s kompletnim opisima \u010dudovi\u0161ta, napitaka, krajolika, svega i sva\u010dega, ali ne obavezno sa svim rje\u0161enjima, nego sa suptilnim hintovima koji postaju jasniji tek kad se susretnete s navedenom pojavom. Na primjer, uz Beneath the Steel Sky je dolazio i kratki strip s uvodom u igru. Jo\u0161 bolje, jednu James Bond igru dolazila je audio kazeta gdje je trebalo slu\u0161ati upute. Omiljeno otkri\u010de od nedavno je bilo za jednu od mojih omiljenih igara, Loom.<\/p>\n\n\n\n

\"Screenshot
Knji\u017eica za Loom. Isprintao sam par komada da mogu dijeliti ljudima ko da sam jehovin svjedok.<\/figcaption><\/figure><\/div>\n\n\n\n

Loom je point & click avantura, ali ne takva da imate setove naredbi ili inventory sa stvarima pa morate kombinirati sve sa svime. A ne ne. Ovdje sve \u0161to imate je \u010darobni \u0161tap koj stvara glazbu. Ako do\u0111ete do jajeta iz kojeg se izlije\u017ee labud, labudovo kuckanje po jajetu \u0107e \u0161tap otpjevati kao kratku melodiju. Ako na \u0161tapu ponovite tu melodiju, mo\u017eete otvoriti sve \u0161to se u igri mo\u017ee otvoriti, uklju\u010duju\u0107i nebo da izazovete oluju. Ako melodiju odsvirate unatrag, otvoreno \u0107e se zatvoriti. Ako slu\u0161ate duplje gdje \u017eive sove, na \u0161tapu \u0107e se odsvirati melodija gledanja u mraku. Ako osluhnete lonac u kojem se odje\u0107a boji u zeleno, balon\u010di\u0107i \u0107e stvarati melodiju bojanja u zeleno.<\/p>\n\n\n\n

Ukratko, igru sam pro\u0161ao tako \u0161to sam na papir pisao melodije. Nedavno sam otkrio da je uz igru dolazila knji\u017eica na 16 stranica u kojoj su prekrasno opisane i ilustrirane sve magije te jo\u0161 nekoliko dodatnih koje ne sretnete u igri, ali jako pridodaju atmosferi. Uz svaku magiju je pridodana prazna ljestvica i prostor da upisujete melodiju. 16 malih stranica se jako lijepo isprinta na A4 papire kao A5 booklet i to je jedini na\u010din na koj vi\u0161e dozvoljavam ljudima da igraju Loom.<\/p>\n\n\n\n

Jebeni Nintendo<\/h2>\n\n\n\n

Cijeli jedan \u010dlanak bih mogao pisati samo o pizdarijama koje je jebeni Nintendo objavio kroz povijest. Na njihovom najranijem kontroleru je bio jako lo\u0161 mikrofon: Ako bi urlali u njega dok bi neka divovska p\u010dela u Legend of Zelda bila blizu, p\u010dela bi pobjegla. Hint za to je bio u fizi\u010dkim uputama. Ali to je tek po\u010detak. Imali su oni kasnije Power Glove, kameru i printer za Gameboy, 3D konzolu u koju ste gledali ko u periskop, TONU drugih dodataka. A onda kad je do\u0161ao Wii, sve je o\u0161lo u pi\u010dku materinu. Za wii je bilo milion dodataka – gitare, \u0161tapovi za pecanje, volani, sablje, pi\u0161tolji, arapski at, tuniske kape, srebro i zlato, mleta\u010dka svila, \u017eenevski sat. \u0160ta bi sine da kupi babo?<\/p>\n\n\n\n

\n