{"id":705,"date":"2021-07-04T15:46:21","date_gmt":"2021-07-04T13:46:21","guid":{"rendered":"https:\/\/studiospektar.hr\/irvas\/?p=705"},"modified":"2021-07-05T12:17:01","modified_gmt":"2021-07-05T10:17:01","slug":"jack-vance-tales-of-the-dying-earth","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/studiospektar.hr\/irvas\/jack-vance-tales-of-the-dying-earth\/","title":{"rendered":"Jack Vance – Tales of the Dying Earth"},"content":{"rendered":"\n

I<\/span>sprike na nekonzistenciji, knjige sam \u010ditao samo dvaput, drugi put prije nekih pet godina. Mo\u017eda sam pone\u0161to krivo popamtio<\/span><\/em><\/p>\n\n\n\n

Kad ljudi ka\u017eu Dungeons&Dragons, svima prvo padne na pamet Tolkien. I to s pravom. Ipak se u DnD mogu igrati elfovi, dorfovi i hobbiti (zbog autorskih prava nazvani halflinzi), ubijati zmajevi, istra\u017eivati izgubljene rudnike i sva\u0161ta takovoga. Ali Lord of the Rings je igra kakvu va\u0161i Dungeons&Dragons igra\u010di \u017eele igrati. Tales of the Dying Earth je igra kakva Dungeons&Dragons na kraju ispadne. No po\u010dnimo od po\u010detka. Dying Earth sam otkrio preko Dying Earth RPG knjige.<\/p>\n\n\n\n

Pamtim to kao da je bilo danas. Kad god bi izi\u0161la neka zanimljiva RPG knjiga, mi djeca bi se \u0161\u010du\u0107urili oko knjige, komentirali slike, opise, nove powere i sumnjiva pravila, dok bi jedan od nas hrabro listao stranice pdf-a na ekranu koji nas je odvla\u010dio od svih problema stvarnosti kao \u0161to su fakulteti, poslovi, ljubavni problemi i sli\u010dne pi\u010dke materine. Jedna od tih knjiga bio je RPG baziran na Dying Earth knjigama (tj. knjizi ako kupite mrcinu u kojoj su sve \u010detiri) jo\u0161 od 1950e, koje je pisao neki Jack Vance.<\/p>\n\n\n\n

Isprva sam skepti\u010dno kenjao za\u0161to sad \u010ditamo neki hipsterski RPG baziran na knjizi o kojoj kurca ne znam, ali oni su me uvjeravali da ja jednostavno moram pratiti jer je to ne\u0161to posebno fascinantno. Spoiler: Isti dan sam u\u017eicao knjigu i idu\u0107i dan ju krenuo \u010ditati. RPG je bio bez veze i nitko \u017eiv ga nikad nije bio zainteresiran igrati.<\/p>\n\n\n\n

Prolazili smo kroz \u010dudne, u\u017easno komplicirane, skoro shakespearianske citate u kojima se neki prljavi prosjaci, prepotentni psihopatski \u010darobnjaci, priglupi lopovi, zombificirani ljudo\u017ederi i druga govna razgovaraju ko da su pojeli Augusta jebenog \u0160enou. Kroz pjesni\u010dki ki\u010dasti razgovor ljudi se la\u017eu, varaju, prijete, iskori\u0161tavaju, potkradaju ili dogovaraju kako sjebati nekoga tre\u0107eg na neki siguran na\u010din koj garantira da jedan drugog ne\u0107e (namjerno) sjebat u procesu.<\/p>\n\n\n\n

Dobro do\u0111e rije\u010dnik dok \u010ditate<\/h2>\n\n\n\n
\"\"<\/figure><\/div>\n\n\n\n

Jack Vance tako pi\u0161e u svim svojim knjigama. Svi pri\u010daju barokno zvuzlane re\u010denice s hrpom arhaizama i k tome pridodatim svje\u017ee izumljenim rije\u010dima \u010dije zna\u010denje \u010ditatelj ponekad sazna, a ponekad ne. Pozitivci su rijetki, a jo\u0161 rje\u0111e prolaze dobro. Disbalans mo\u0107i je prevalentan u svakom susretu, nitko s nikim nije jednak, nitko s nikim nije predugo dobar. Ako se netko pita “za\u0161to bih \u010ditao ovu grozotu?”, stvar je u tome \u0161to je Vance prokleti cinik koji pozna mnoga pravila dobrog pisanja samo da bi ih prekr\u0161io. Ne pro\u0111e previ\u0161e stranica prije nego \u010ditatelj shvati da je to sve jedna nakupina odvratnih ali apsurdnih situacija koje u neku ruku postanu interni \u0161tosevi izme\u0111u Jacka Vancea i \u010ditatelja. Na kraju ne mo\u017eete nego se smijati glupom i pretjeranom zlu svih \u017eitelja svijeta. A ako se netko pita kakav je to kur\u010dev Dungeons&Dragons u kojem nema dobrote nego svi sve paranoi\u010dno idu sjebat, moj odgovor je “onakav kakvog previ\u0161e ljudi po\u010dne igrat, samo nekoliko sati nakon poku\u0161aja da zaigraju ne\u0161to kao Lord of the Rings”. Ali nije to bitan dio inspiracije\u2026.<\/p>\n\n\n\n

Bitan dio inspiracije krene kad po\u010dnete \u010ditati prvu knjigu koja je zapravo skupina kratkih pri\u010da. Na po\u010detku upoznajete \u010darobnjake. Genijalni ali nemilosrdni bolesnici koji su ovladali davanjem naredbi nekoj izgubljenoj tehnologiji koja ih slu\u0161a na nepoznatom jeziku. Svaku \u010daroliju moraju nau\u010diti to\u010dno u rije\u010d i pokret, u protivnom mogu gadno nastradati. \u010carobnjak pamti \u010daroliju dok ju ne izvede izgovaranjem rije\u010di i mahanjem rukama nakon \u010dega zaboravlja \u010daroliju. \u0160to vi\u0161e \u010darobnjak vje\u017eba, to ve\u010di broj i kompliciranije \u010darolije mo\u017ee pamtiti te se smatra vi\u0161im levelom \u010darobnjaka u svojoj maloj ali paranoi\u010dno disfunkcionalnoj zajednici. \u010carolije su mnogobrojne, \u010dudno nazvane, a neke od njih bi prosje\u010dnom igra\u010du Dungeons&Dragonsa mogle biti poznate, posebno The Excellent Prismatic Spray. Ako nekog ovo podsje\u0107a na Discworld, to isto nije slu\u010dajno. \u010carobnjaci se ne boje kraja svijeta, oni otvaraju svoje male dimenzije u kojima planiraju \u017eivjeti kad sve bude gotovo, pod uvjetom da te dimenzije stvarno i pre\u017eive kona\u010dni kraj svijeta\u2026 Ah da, za\u0161to se knjiga zove Tales of the Dying Earth?<\/p>\n\n\n\n

Nebo je \u017euto a sunce je blu<\/h2>\n\n\n\n
\"\"<\/figure><\/div>\n\n\n\n

Zahvaljuju\u0107i ovim knjigama, “umiru\u0107a zemlja” je poseban \u017eanr<\/a>. To nije post-apokalipti\u010dni svijet. To je jednostavno svijet koji \u0107e uskoro biti gotov. Mnogi eoni su pro\u0161li, od ranih dana \u010dovje\u010danstva, preko visoke tehnologije i svemirskih putovanja, sve zapapreno vi\u0161estrukim ratovima koji su izazvali skoro totalna uni\u0161tenja, do trenutka kad po\u010dnu knjige. U vrijeme knjiga, skoro sve zvijezde su uga\u0161ene, sunce je slaba\u0161no i crveno, a stanari kolijevke \u010dovje\u010danstva \u017eive u hrpi ru\u0161evina svijeta koj vi\u0161e ne razumiju. Iako su okru\u017eeni ostacima visokih zgrada, lete\u010dih brodova i nevjerojatnih tehnolo\u0161kih predmeta, nivo tehnologije mo\u017ee se opisati kao srednji vijek. Nitko vi\u0161e ne razmi\u0161lja dugoro\u010dno o napretku zajednice ili svog statusa. Sunce se mo\u017eda ugasi ve\u0107 sutra, bitno je sada popiti, zabaviti se, pojebat se, hitno zaraditi ili ukrasti pa ponoviti proces. Ponekad imam sumnje da je Jack Vance bio inspiracija Brixyu za na\u010din na koj je prevodio Alana Forda (prljavi siromasi pri\u010daju ultra-knji\u017eevni govor s predugim re\u010denicama i hrpom arhaizama), ali to je mo\u017eda slu\u010dajnost. A mo\u017eda i nije.<\/p>\n\n\n\n

Imate osje\u0107aj da bi vam se knjiga mogla svidit? Evo jednog od mnogima dragih dijelova prema kojem \u0107ete lak\u0161e procijeniti svi\u0111a li vam se \u010ditati tako ne\u0161to. Glavni junak kasnijih knjiga, odvratni pokvareni seronja koji samog sebe zove Cugel the Clever, na\u010duo je da \u010dovjek u ku\u0107i gdje \u017eeli odsjest nije osoba od povjerenja. Zato je u\u010dinio jedinu mudru stvar, provukao se kroz prozor njegove ku\u0107e i zavezao ga na njegovom stolcu:<\/p>\n\n\n\n

Faucelme returned, shaking his head in puzzlement. He seated himself in his chair and resumed his reading. Cugel came up behind him, looped the rope around his chest, again and again, and it seemed as if the rope would never exhaust the coil. Faucelme was presently trussed up in a cocoon of rope.<\/p>

At last Cugel revealed himself. Faucelme looked him up and down, in curiosity rather than rancor, then asked: “May I inquire the reason for this visit?”<\/p>

“It is simple stark fear,” said Cugel. “I dare not pass the night out of doors, so I have come to your house for shelter.”<\/p>

“And the ropes?” Faucelme looked down at the web of strands which bound him into the chair.<\/p>

“I would not care to offend you with the explanation,” said Cugel.<\/p>

“Would the explanation offend me more than the ropes?”<\/p>

Cugel frowned and tapped his chin. “Your question is more profound than it might seem, and verges into the ancient analyses of the Ideal versus the Real.”<\/p>

Faucelme sighed. “Tonight I have no zest for philosophy. You may answer my question in terms which proximate the Real.”<\/p>

“In all candour, I have forgotten the question,” said Cugel.<\/p>

“I will re-phrase it in words of simple structure. Why have you tied me to my chair, rather than entering by the door?”<\/p>

“At your urging then, I will reveal an unpleasant truth. Your reputation is that of a sly and unpredictable villain with a penchant for morbid tricks.”<\/p>

Faucelme gave a sad grimace. “In such a case my bare denial carries no great weight. Who are my detractors?”<\/p>

Cugel smilingly shook his head. “As a gentleman of honour I must reserve this information.”<\/p>

“Aha indeed!” said Faucelme, and became reflectively silent.<\/p><\/blockquote>\n\n\n\n

\"\"<\/figure><\/div>\n\n\n\n

Cugel the Clever<\/h2>\n\n\n\n

Cugel je bitan razlog za\u0161to su knjige dobre. Prva knjiga vas uvede u svijet propasti, ljudo\u017ederstva i Dungeons&Dragons \u010darolije, ali druga knjiga vas upozna s jednim od najgorih seronja kojeg ste imali \u010dast \u010ditati kao glavnog glumca. Tre\u0107a knjiga se \u010dini malo lijeno napravljena i zapravo je produ\u017eetak druge, svodi se na neku opsceno izopa\u010denu verziju Odiseje u kojoj Cugel na svom putovanju sretne otok s narodom koji \u017eivi pod nekim \u010dudnim obi\u010dajima, proba se tamo malo obogatiti ili si bar platiti put dalje, napravi takvo sranje da sjebe kompletan otok svojim poku\u0161ajem mulja\u017ee i jedva \u017eiv glavu izvu\u010de dok bje\u017ei. Ali opet, tre\u0107a knjiga je izumila Trading Card Games pa vi vidite.<\/p>\n\n\n\n

Ok malo pretjerujem kad ka\u017eem da je ba\u0161 izumila TCG, sigurno je bilo inspirirano ne\u010dim drugim, ali ipak, to su knjige koje su prakti\u010dki stvorile Dungeons & Dragons pravila tako da ni\u0161ta nije nemogu\u0107e. U jednom trenutku knjige, Cugel u nedostatku hrane i novaca na\u0111e jezero fosila. \u010covjek koj dr\u017ei jezero pla\u0107a dobar novac ovisno o tome koliko rijedak fosil ljudi upecaju. Fosili se dijele na obi\u010dne, rijetke i jako rijetke, a cijena im raste geometrijski. Kako se fosili prodaju u skupinama, tako svaki zaposlenik ima neko svoje skrovi\u0161te \u010destih, rijetkih i jako rijetkih fosila. Cugel u po\u010detku po\u0161teno peca i skriva svoje \u010deste, rijetke i jako rijetke fosile, ali u nekom trenutku prilikom svog skrovitog brojanja zaklju\u010di da mu neki nedostaju i da mu netko sigurno zna za skrovi\u0161te pa ga suptilno potkrada. Odlu\u010di se na osvetu \u0161to, standardno, rezultira sve ve\u0107im i ve\u0107im sranjem.<\/p>\n\n\n\n

Zadnja knjiga je o \u010darobnjacima. Nemam \u0161to puno pri\u010dati. Svi su grozni pohlepni seronje koji jedan drugog mrze skoro koliko mrze \u017eene. Ako ste izdr\u017eali do \u010detvrte knjige bez da ste probali zapaliti knjigu, Jacka Vancea i mene, svidjet \u0107e vam se \u010detvrta knjiga, ne brinite. \u010cak ima i relativno ugodan kraj.<\/p>\n\n\n\n

Pa da zaklju\u010dimo, Dying Earth je do jaja<\/h2>\n\n\n\n
\"\"<\/figure><\/div>\n\n\n\n

A \u0161to da vam dalje pri\u010dam? Pri\u010du o \u010dovjeku koji kao obiteljsku tradiciju od tri generacije tra\u017ei \u010darobni predmet po pla\u017ei, a Cugel ga slu\u010dajno ugleda? Pri\u010du o zajednici koja najvi\u0161e po\u0161tuje obitelji \u010diji mu\u0161karci upijaju najvi\u0161e preostalog sunca pa se mu\u0161karci sun\u010daju na ogromnim tornjevima od kamenja dok \u017eene grozni\u010davo skupljaju novac za ogromno kockasto kamenje kako bi njihov mu\u017e imao najvi\u0161e sunca, a Cugel ukrade \u010darobne cipele kojima lokalni prodava\u010d kamenja \u010dini da kamenje bude dovoljno lagano za odnijet u visinu? Mo\u017eda mogu pri\u010dati pri\u010du o tome kako se Cugelu lokalni \u0161ljakeri ne svide pa odbije njihov poziv na obrok, ali shvati da je odvratno gladan i upravo odbio obrok pa u o\u010daju pojede neko slinavo stvorenje za koje kasnije otkrije da je to \u010darobnjakov TOTALITY te ga \u010darobnjak baci u daleku pro\u0161lost gdje Cugel mora na\u0107i raniji TOTALITY i pritom spasit \u017eivu glavu? Saznat \u0107ete sve te pri\u010de ako \u0107ete \u010ditati knjige pa bolje da ne nabrajam.<\/p>\n\n\n\n

Ostavit \u0107u vas samo s jo\u0161 dvije informacije. Prvo, ako ste u jednoj od mnogih video igara pro\u010ditali “It is pitch black. You are likely to be eaten by a grue.”, to je referenca na \u010dudovi\u0161te iz Dying Earth. Drugo, nikad se ne sazna \u0161to je TOTALITY, zna se samo da je to ne\u0161to slinavo \u0161to \u010darobnjak treba i uvijek je pisano velikim slovima. Bonus tre\u0107e: Nikad se ne sazna \u0161to je zapravo grue. Zna se samo da te mo\u017ee pojesti ako si u mraku. Jo\u0161 jednom se kasnije spomenu, ali s namjernim nedostatkom informacija kako bi se \u010ditatelj bolje nanervirao. Tako to Jack Vance voli i svatko tko vas proba uvjeriti da dobra knjiga mora objasniti svaki bitan detalj i ni\u0161ta ne smije ostaviti nejasno i zbunjuju\u0107e, o\u010dito je presko\u010dio Jacka Vancea.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Isprike na nekonzistenciji, knjige sam \u010ditao samo dvaput, drugi put prije nekih pet godina. Mo\u017eda sam pone\u0161to krivo popamtio Kad ljudi ka\u017eu Dungeons&Dragons, svima prvo padne na pamet Tolkien. I […]<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":706,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[1,16],"tags":[],"class_list":["post-705","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-citaj","category-knjige"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/studiospektar.hr\/irvas\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/705","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/studiospektar.hr\/irvas\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/studiospektar.hr\/irvas\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/studiospektar.hr\/irvas\/wp-json\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/studiospektar.hr\/irvas\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=705"}],"version-history":[{"count":3,"href":"https:\/\/studiospektar.hr\/irvas\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/705\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":738,"href":"https:\/\/studiospektar.hr\/irvas\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/705\/revisions\/738"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/studiospektar.hr\/irvas\/wp-json\/wp\/v2\/media\/706"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/studiospektar.hr\/irvas\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=705"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/studiospektar.hr\/irvas\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=705"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/studiospektar.hr\/irvas\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=705"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}