Negdje sam nedavno pro\u010ditao mi\u0161ljenje da je milenijalce najvi\u0161e sjebalo to \u0161to su slu\u0161ali od roditelja kako su zanimacije za djecu i za odrasle dvije razli\u010dite stvari pa su pod geslom “Don’t grow up, it’s a trap” efektivno ostali u djelomi\u010dnom djetinjstvu, umjesto da, kao svoji roditelji, nau\u010de sve bitne odrasle stvari, a u slobodno vrijeme najnormalnije sla\u017eu makete vlaki\u0107a “za svoju djecu”. Koliko je to istina, ne znam i nije me briga, ali svakako vam u ime toga preporu\u010dam neke bendove koje \u010dujete i mislite kako ste upali u dje\u010dji program a ne npr. na punk playlistu. Pa eto, ve\u017eite se u svoje hranilice, vrijeme je da krenemo.<\/p>\n\n\n\n
Nisam ih dugo spominjao<\/a> jelda? Klasi\u010dni britanski melodi\u010dni punk bend s bolesno kompleksnim riffovima (bar za punk), a isto tako i bend koji je vi\u0161emanje stvorio cijeli Fun Punk pod\u017eanr i tako pridonio komercijalizaciji te totalnom uni\u0161tenju politi\u010dkog punka. Valjda da se iskupi, glavni gitarist\/pjeva\u010d je sad postao novi \u010dlan Cockney Rejects<\/a>, benda koji je stvorio Oi Punk pod\u017eanr i tako dekomercijalizirao punk te ga doveo me\u0111u obi\u010dne ljude vi\u0161e nego e\u0111i klince koji se ka\u010de na hajp. Znam da dramatiziram i pretjerujem, ali moram, tako sad svi moramo pisati na internetu, to je novo pravilo. Uglavnom, vjerojatno ve\u0107 sve znate. \u010cujete glas, mislite \u0161aljiva pjesmica, al onda \u010dujete psovke pa se malo zapitate, a onda kad shvatite da lu\u0111ak pere po gitari ko da ju mrzi, sve \u0161to mo\u017eete je ubit par piva i probat skakanjem sru\u0161it ku\u0107u.<\/p>\n\n\n\n