Sad \u0107e neki veliki umjetnik re\u010d da od \u010dovjeka “ne postoji la\u017ena glazba” pa da pobli\u017ee objasnim: Originalne pjesme koje je ugodno slu\u0161ati i bez da razumijete \u0161aljive tekstove. Drugim rije\u010dima, Weird Al Yankovic, koliko god meni drag, pada na oba ispita. Da, odli\u010dno svira harmoniku, ljudi ka\u017eu da su mu live izvedbe savr\u0161enstvo, ali kad on zapjeva svojim miloglasom, sve pti\u0107ice izgore.<\/p>\n\n\n\n
Imam taj neki love-hate relationship sa humoristi\u010dnom glazbom jer, s jedne strane, meni je Tonkica Palonkica<\/a> jezgreno sje\u0107anje iz najranijeg djetinjstva. S druge, u \u017eivotu nije lako biti duhovit – treba fino namjestit \u0161tos poput ma\u0111ioni\u010darskog trika da iznenadite osobu, a s glazbom mo\u017eete biti puno ljeniji komi\u010dar jer su kriteriji za humor puno ni\u017ei. S tre\u0107e strane, radio sam i svoje \u0161aljive pjesme<\/a> i imam mnoge \u0161aljive pjesme po muzi\u010dkim playlistama kao normalnu glazbu. Pa evo da vam preporu\u010dim neke savr\u0161eno normalne ali \u0161aljive muzike.<\/p>\n\n\n\n Bo\u017eemajko mene, ispri\u010dam cijelu litaniju o dobroj muzici i visokim kriterijima, a onda stavim pjesmu koja grani\u010di s neslu\u0161ljivim, ali evo prvo malo idemo u\u010dit povijest pa onda za stvarno…<\/p>\n\n\n\nThomas Morley<\/h2>\n\n\n\n