{"id":1316,"date":"2023-06-22T14:13:47","date_gmt":"2023-06-22T12:13:47","guid":{"rendered":"https:\/\/studiospektar.hr\/irvas\/?p=1316"},"modified":"2023-06-22T14:13:47","modified_gmt":"2023-06-22T12:13:47","slug":"irvas-intervjuira-aleksandra-gavrilovica","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/studiospektar.hr\/irvas\/irvas-intervjuira-aleksandra-gavrilovica\/","title":{"rendered":"Irvas intervjuira Aleksandra Gavrilovi\u0107a"},"content":{"rendered":"\n

Mnjeh<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Hello!<\/p>\n\n\n\n

Ahoooi!<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Koliki utjecaj imaju igre na misli i osje\u0107aje?<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Gotovo nikakav! Naravno da sve misli i osje\u0107aji ve\u0107 postoje u nama, a umjetnost ih jedino mo\u017ee kanalizirati, no kod videoigara je posebno zanimljivo \u0161to su one interaktivni medij dakle imaju puno manju inherentnu mo\u0107 kanaliziranja od drugih medija – nasilnik \u0107e u stealth igri igrati nasilno i sli\u010dno. Ipak, zbog subjektivnosti medija u kojem se igra\u010d \u010dak i poistovje\u0107uje s radnjom postoji mogu\u0107nost da odre\u0111ene stvari isplivaju s dubine na povr\u0161inu. Jer, sjetimo se samo kako djeca pri\u010daju o crti\u0107ima, a kako o igricama – u crti\u0107u je Spiderman skakao po krovovima, ali u igrici sam JA taj koji je skakao, a ne Spiderman, iako samo igram tog lika, to subjektivno postajem ja. Stoga, vjerujem da igre imaju dubok neostvaren potencijal da izvuku odre\u0111ene stvari na povr\u0161inu i mogle bi se dobro koristiti u propagandne svrhe, ili u svrhe prosvjetljenja ljudskog roda, \u0161to god je va\u017enije.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Gone Home <\/a>je igra koja bi mogla imati utjecaj na va\u0161e osje\u0107aje. Nije Gavrilovi\u0107ev izbor al nek se na\u0111e.<\/strong><\/p>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

Dakle igra koja bi trebala socialno osvjestiti ljude kao tvoja Paw of Coal<\/a> bi trebala uspjeti u tome ili \u0107e to tek biti neka naredna tvoja igra?<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Paws of Coal<\/a> je super primjer. Ho\u0107e li neki tvrdi kapitalist promijeniti svoje mi\u0161ljenje o odnosu rada i kapitala jer je igrao Paws of Coal ili gledao There Will Be Blood – naravno da ne\u0107e. Ni ne radi se to zato. Ono \u0161to mo\u017eemo jest signalizirati istomi\u0161ljenicima da imamo isti cilj i kroz umjetnost graditi zajedni\u010dku gramatiku kojom \u0107emo pobijediti (klasnog, ili bilo kojeg drugog) neprijatelja. Je li to osvje\u0161tavanje, mo\u017eda, ali prije bih to nazvao naoru\u017eanjem. Paws of Coal mo\u017ee inteligentnog igra\u010da naoru\u017eati argumentima kojima \u0107e on, nadamo se, shvatiti za\u0161to, recimo, milosr\u0111e bogatih da rije\u0161e dru\u0161tvene nejednakosti ili zdravstvene krize, pere cijelu jednu klasu od puno \u0161ire odgovornosti. Ukratko, diskusije i promjena mi\u0161ljenja su deliberativne metode liberalne demokracije u koje je lijepo vjerovati. Da citiram Lenjina, politika nije circlejerk (on je rekao sewing circle ali da je \u017eivio danas rekao bi circlejerk) diskutiranja i osvje\u0161tavanja moralnih ni filozofskih pitanja, ve\u0107 organizacija borbe – uspjeh revolucije je jedini i vrhovni moralni zakon.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Scena iz igre Paws of Coal.<\/strong><\/p>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

Koja igra je dotakla tvoje osje\u0107aje i misli?<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Primjerice, Disco Elysium sam igrao danima i no\u0107ima. U\u017eivio sam se u taj svijet kao da je svijet u kojem stvarno postojim, i, kao \u0161to to biva kada ne\u0161to dugo igra\u0161, vjerovao sam u to da razumijem zakonitosti tog svijeta na isti na\u010din na koji vjerujem da razumijem zakonitosti ovog svijeta. Kada me neka baba gnjavila da joj je ku\u0107a ukleta, bahato sam to odbacio kao praznovjerje jer bih to napravio i u stvarnom svijetu, no kada sam 34 sata poslije u igri shvatio da u tom svijetu njenom ku\u0107om zaista prolazi odre\u0111ena ezoteri\u010dna linija (The Pale), i da taj svijet zapravo, koliko god li\u010di na na\u0161, ima ezoteri\u010dna svojstva, poljuljalo mi se i mi\u0161ljenje u racionalisti\u010dka obja\u0161njenja na\u0161eg svijeta. To je samo jedan primjer u toj igri koja je vjerojatno najbolja igra svih vremena.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Scena iz igre Disco Elysium.<\/strong><\/p>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

U Gamechucku ljudi imaju istu pla\u0107u. Do koje mjere misli\u0161 da bi ovo trebalo biti kao neki sistem da li kao odmah poslije Francuske revolucije kad su apsolutno svi imali istu pla\u0107u? Da li \u010dista\u0107 ulice i kirurg trebaju imati istu pla\u0107u?<\/strong><\/p>\n\n\n\n

To s jednakim pla\u0107ama je polurje\u0161enje. Pravi socijalizam ima parolu “Svatko prema mogu\u0107nostima, svakome prema potrebama”. Kapitalizam funkcionira to\u010dno obratno – svakome se pla\u0107a prema njegovim mogu\u0107nostima, \u0161to dovodi do velikih nejednakosti. Mi imamo ovaj prvi dio parole rije\u0161en – svatko zaista radi prema mogu\u0107nostima, no ovaj drugi dio – da pla\u0107u mijenjamo po potrebama \u010dovjeka, tu razinu jo\u0161 nismo dosegnuli. Pravo rije\u0161enje bi bilo da cijeli mikro-kolektiv odlu\u010duje o visinama pla\u0107a, odobrenjima kredita i sli\u010dno, pa kada netko odlu\u010di zapo\u010deti obitelj ili kupiti auto, samo to najavi komitetu koji onda odobri pove\u0107anje pla\u0107e toj osobi ili odobrenje kredita. Kada svijest dru\u0161tva do\u0111e do dovoljno visoke razine, ove provjere na indivudalnoj razini ne bi niti bile potrebne, vjerojatno bi svatko mogao imati kreditnu karticu tvrtke (ili kreditnu karticu \u010ditavog dru\u0161tva) i raditi s njom \u0161to god treba. U tom slu\u010daju, novac kao koncept vi\u0161e ne\u0107e imati smisla u individualnom \u017eivotu kada \u010dovjek mo\u017ee kupiti sve \u0161to \u017eeli, i koristit \u0107e se samo u ve\u0107im industrijskim i ekonomskim odnosima, sli\u010dno kao \u0161to vidimo u utopijskim serijama poput Zvjezdanih staza, gdje novac ne postoji, osim kada me\u0111uplanetarni entiteti dogovaraju velike industrijske i ekonomske strategije (za pretpostaviti – tako\u0111er demokratski).<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Picard sumnja u ovaj tip kreditnih kartica.<\/strong><\/p>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

Ok ovi odgovori mi name\u0107u da te pitam da li je pravilan sistem za pridobiti ljude na tu stranu mahanje zvjezdom i komunizmom jer imam dojam da dobre ideje se te\u0161ko usvajaju ako si na drugoj politi\u010dkoj strani pa makar one bile i dobre. Da li je potrebno drugo pakiranje za istu stvar? Ili kao i ve\u0107ina vjeruje\u0161 da nije potrebno pridobivati drugu stranu?<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Ne \u017eivimo u vrlo vertikalno mobilnom svijetu, strane su naj\u010de\u0161\u0107e ve\u0107 odabrane, jedino je problem \u0161to mnogi iz radni\u010dke klase pod sna\u017enim utjecajem propagande vjeruju da su i oni zapravo kapitalisti koji su samo privremeno siroma\u0161ni. To da srp i \u010deki\u0107 imaju lo\u0161 brending je problem odnosa mo\u0107i rada i kapitala u cijelom svijetu nakon pada Sovjetskog saveza, i \u010dim se izabere nova boja, i ona dolazi pod napade. Takti\u010dki to mo\u017ee u nekim trenutcima biti korisno – skrivati stvarne potrebe – ali sigurno ne u svakom slu\u010daju, jer va\u017ean je i moment prepoznavanja. U kontekstu Gamechucka<\/a>, da mi stvari zovemo korporativnom terminologijom poput “flat hijerarhije” ili “osna\u017eivanje kroz dioni\u010darstvo i stock opcije”, to realno ne bi signaliziralo ono \u0161to zaista treba signalizirati – da je na\u0161 sustav u dubinskom srazu s ustaljenim korporativnim metodologijama. Va\u017eno je pokazati da je druga\u010dije ure\u0111enje mogu\u0107e, ali va\u017eno je i da se ono zaista ne skriva da je druga\u010dije. No, da ne izbjegnem pravo pitanje – radni\u010dka klasa jest naj\u010de\u0161\u0107e konzervativna, da, ali to je manje stvar srpa i \u010deki\u0107a, a vi\u0161e stvar dugogodi\u0161njih izdaja ljevice, zelenih, socijaldemokrata, socijalista, komunista i sli\u010dno. U njema\u010dkoj \u010dak imaju i poslovicu “Wer hat uns verraten – sozialdemokraten”, a sli\u010dno je i u ostatku svijeta. Te izdaje i razo\u010darenja koje se konstantno ponavljaju su tako\u0111er ne\u0161to \u0161to treba studirati i poku\u0161ati promijeniti u praksi.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Ukoliko vam fali terapija crvenom bojom tu je zastava SSSR-a. <\/strong><\/p>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

Probaj sad predskazati budu\u0107nost. Kad \u0107e tehnologija oti\u0107i dovoljno daleko da \u0107e ljudi krenuti raditi svoje igre ekstremno jednostavno i besplatne \u0107e igre pojesti tr\u017ei\u0161te? Da se ne bavi\u0161 ovim poslom kojim bi se poslom bavio ukoliko jednom do\u0111e do potrebe da radi\u0161 neki drugi posao?<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Tehnologija je ve\u0107 oti\u0161la dovoljno daleko da se mo\u017ee puno toga napraviti jako brzo, i besplatne igre su ve\u0107 pojele tr\u017ei\u0161te. Uostalom,sva djeca su samo na Robloxu<\/a> gdje im druga djeca rade igre… Mislim da \u0107e uvijek biti mjesta za nezavisne proizvo\u0111a\u010de videoigara i da se kvalitetne, inovativne i hrabre ideje sigurno ne\u0107e izbacivati na dnevnoj bazi. Pitanje je ho\u0107e li se od toga mo\u0107i \u017eivjeti, ali to je ve\u0107 pitanje razvoja poslovanja. Ve\u0107 danas mnogi nezavisni proizvo\u0111a\u010di \u017eive od izdava\u010dkih ugovora i potpisanih ekskluziva vi\u0161e nego od same prodaje. O pojmu “indie-pokalipse” se pri\u010dalo jo\u0161 prije sedam godina na GDC-u gdje je \u010dak i Finj<\/a>i kao jako uspje\u0161ni proizvo\u0111a\u010d videoigara pokazao da im ni jako uspje\u0161ne igre nisu imale prodaju koja pokriva razvoj. Dakle, ve\u0107 \u017eivimo u te\u0161kim vremenima, ali otvaraju se neobi\u010dna nova vrata – Europa pokre\u0107e sve vi\u0161e javnih potpora studijima \u0161to \u0107e, nadam se, pokrenuti za videoigre, ono isto \u0161to je pokrenula u doba Novog vala za film – jo\u0161 vi\u0161e hrabrih i eksperimentalnih igara, i pojavu (i priznanje) “autora”.<\/p>\n\n\n\n

Kada se ne budem bavio videoigrama, bavit \u0107u se politikom, jer to su dva ciklusa po kojima osciliram \u010ditav \u017eivot. No, oboje me jako intrigira i sumnjam da \u0107u odustati od ijednog od te dve djelatnosti. Mogu\u0107e da \u0107u samo promijeniti modalitet rada – mo\u017eda jednog dana kada eksperimentalni kolhoz zvan Gamechuck napokon poka\u017ee da je preavangardan za ovo kapitalisti\u010dko ure\u0111enje (makar do sada je dobro pre\u017eivljavao, ali tko zna), odlu\u010dim se vratiti u jo\u0161 nezavisnije vode i samostalno raditi igre iz hobija.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Prva igra na kojoj je radio Aleksandar Gavrilovi\u0107, Viktor a steampunk Adventure. <\/strong><\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

All you Can Eat<\/a> je prva igra nastala od Gamechuck ekipe 2017te.<\/strong><\/p>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

Da mo\u017ee\u0161 na narednom nekom projektu raditi sa bilo kojom \u017eivom ili mrtvom osobom tko bi ta osoba bila?<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Ina\u010de, trenutno osim u Gamechucku radim i manje “gamejam” videoigre s bratom povjesni\u010darom umjetnosti i jednim psihologom, \u0161to je odli\u010dno jer oni na taj medij gledaju iz sasvim druga\u010dijih perspektiva i percepcija od moje. Tako da idu\u0107i ve\u0107i projekt bih tako\u0111er volio raditi s njima, i uglavnom s dru\u0161tvenjacima, to jest volio bih da sam ja “najtehni\u010dkija” osoba u sobi, a ne da sam ja “najumjetni\u010dkija”. Mislim da je to dobar smjer. Od povijesnih li\u010dnosti, volio bih raditi igru s nekim poput Jodorowskog, jer me fascinirala njegova mo\u0107 okupljanja ljudi diljem svijeta oko filmske ideje.<\/p>\n\n\n\n

Hvala!<\/strong><\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

I ja bi rado igrao igru na kojoj je radio Jodorowsky neupitno bi bila munjena kao i filmovi. Njegova ideja za film Duna je ne\u0161to ludo.<\/a><\/strong><\/p>\n\n\n\n

<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Mnjeh Hello! Ahoooi! Koliki utjecaj imaju igre na misli i osje\u0107aje? Gotovo nikakav! Naravno da sve misli i osje\u0107aji ve\u0107 postoje u nama, a umjetnost ih jedino mo\u017ee kanalizirati, no […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":1327,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[1,60,8],"tags":[64,63],"class_list":["post-1316","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-citaj","category-intervju","category-igricee","tag-aleksandar","tag-gamechuck"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/studiospektar.hr\/irvas\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1316","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/studiospektar.hr\/irvas\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/studiospektar.hr\/irvas\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/studiospektar.hr\/irvas\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/studiospektar.hr\/irvas\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=1316"}],"version-history":[{"count":5,"href":"https:\/\/studiospektar.hr\/irvas\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1316\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":1344,"href":"https:\/\/studiospektar.hr\/irvas\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1316\/revisions\/1344"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/studiospektar.hr\/irvas\/wp-json\/wp\/v2\/media\/1327"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/studiospektar.hr\/irvas\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=1316"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/studiospektar.hr\/irvas\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=1316"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/studiospektar.hr\/irvas\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=1316"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}